Turska je prijatelj

  Osim zapadnih odnosa s Kinom sada se raspravlja i o odnosima s Turskom. Trenutačni službeni komentar tih odnosa bi bio: „Turska je prijatelj zapada”.

  Kao što u Rusiji Vladimir Putin već više od 20 godina ima apsolutnu vlast tako nju u Turskoj ima Erdogan. Prvih 5 – 6 godina predsjednik Erdogan se pažljivo ponašao igrajući ulogu velikog demokrata i zagovornika sekularne države.

  To mirno, kvazidemokratsko razdoblje Turske završava u prosincu 2010 godine kada Erdogan uhićuje generale. Oni su bili uhićeni pod optužbom da su 2003 godine napisali plan, pripremili plan za državni udar. Te optužbe su blago govoreći bile čudne pošto je prošlo 7 godina od navodnog nastanka plana i pošto ga vojska nije niti pokušala realizirati.

  Već sljedeće godine Turska se upliće u agresiju protiv Sirije naoružavanjem i opremanjem džihadista. Ovaj pokušaj Turske da u suradnji s Zapadom na vlast u Damasku dovede džihadiste propada zbog uključivanja Rusije u sukob. Na kraju će Turska razočarana ovim porazom 2020 poslati čak i vlastitu vojsku u lokalni napad koji biva odbijen.

  To nije bila jedina vojna intervencija Turske 2020 godine pošto ona tada šalje vojsku u Irak i Libiju dok njena paravojska biva poslana na Armeniju. O odnosima Turske s svojim NATO saveznikom Grčkom je bolje ne govoriti. Dovoljno nam je navesti da je Francuska poslala svoje ratne brodove kako bi pomogla Grčkoj protiv Turske.

  Između tih događaja 2020 i 2022 ništa se nije promjenilo. Ove godine Grčka biva prisiljena otvoriti vatru kako bi spriječila Turski brod da uđe u njene teritorijalne vode dok na Kavkazu Turska i Azerbejdžan pritišću Armeniju.

  Ukratko Erdogan je autokrat koji ratuje ili ako ništa drugo vrši specijalne operacije protiv 3 svoja susjeda (Armenija, Grčka, Sirija) i sanja neoTursko carstvo. U njegovoj viziji svijeta se inače ne govori o neoTurskom carstvo nego Zajednici turkijskih naroda od Kine do Bugarske i Grčke.

  Sada nakon ruske invazije neki dobro smješteni zapadni idiot je odlučio da nam Turska postaje nužan saveznik. Nekako nam se čini da „stručnjaci” ništa nisu naučili od energetskog savezništva s Rusijom pa sada sklapaju takvo savezništvo s Turskom.

  Po riječima predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen:

„Plinovod koji prolazi kroz Tursku će sve promjeniti. On će sve promjeniti za Bugarsku i europsku energetsku sigurnost. Ovaj plinovod označava slobodu. On označava slobodu od naše energetske ovisnosti od Rusije”.

  Iz naše perspektive taj plinovod koji preko Turske povezuje Azerbejdžan i potencijalno Turkmenistan s Europom nam ne daruje slobodu. On je samo energetsku ovisnost prema caru u Moskvi promjeni ovisnošću prema sultanu u Ankari. Samo duboko poremećana osoba bi to nazvala slobodom.

  Kako je sada Turska važan energetski partner Europe ova se počela natjecati u rektalnom alpinizmu. Primjer toga nam je plinovod demokracija koji bi trebao povezati Izrael, Cipar i Grčku zaobilazeći Tursku. Pošto se Erdogan protivi ovom plinovodu njegova izgradnja je zabranjena. To je službena pozicija SAD, a potom možemo reći i Europske unije. Sastavni dio te pozicije je poruka Izraelu da ako želi izvoziti svoj plin u Europu on mora putovati preko Turske !?

  Kako stanovnici Europu znaju da je Turska u stvarnosti naš konkurent da ne kažemo neprijatelj zapadni mediji pokušavaju baciti spin. Taj spin govori da nam je Turska potrebna iz 5 osnovnih razloga. Ti razlozi su: „1) Turska je potrebna za kontakte s Ukrajinom i Rusijom 2) Turska ima drugu najveću vojsku NATO saveza 3) proizvodi jeftino oružje 4) štiti nas od migranata 5) Turska dijaspora u Europi.

  Čovjek treba stvarno biti zatucan kako bi povjerovao da su ti razlozi važniji od forsiranja energetske ovisnosti od Turske. Za kraj ćemo ponoviti da Europa više neće energetski ovisiti od Cara nego će ovisiti od Sultana.

S takvim prijateljima neprijatelji nam stvarno nisu potrebni.