Islamofobija

  Svi smo čuli za islamofobiju koju Cambridge definira kao nerazuman strah i/ili predrasuda protiv Islama i muslimana. S druge strane islamofobija nema svoju službenu pravnu definiciju pa zakonodavci već desetljećima rade na njoj.

  Realno gledajući islamofobija nije postojala u Europi do prije pola stoljeća. Ona nije postojala pošto s časnim izuzetkom dijelova bivše Jugoslavije i Albanije na našem kontinentu nisu živjeli muslimani.

  Svojom politike globalizacije i otvorenih granica europske države su protivno željama vlastitog stanovništva dovele desetke milijuna (ili 100) migranata. Većinu njih su predstavljali stanovnici iz susjednih muslimanskih država što je dovelo do transformacije europskih društva. Taj susret različitih drevnih kultura na europskom području je doveo do formiranja onoga što mnogi nazivaju islamofobijom.

  Kako ne postoji realna opće prihvaćena legalna definicija islamofobije sada ćemo ovdje navesti što britanska svestranačka parlamentarna grupa definira kao primjer islamofobije. Sve što ovdje navodimo je napisano u službenom izvještaju ove parlamentarne grupe:

  1) Optužiti sve muslimane za stvarni ili nestvarni zločin koji je počinio pojedinačni član muslimanske zajednice je islamofobija

  2) Optužiti muslimansku zajednicu ili većinski muslimanske države da izmišljaju islamofobiju, etnička čišćenja ili genocid protiv muslimana je islamofobija

  3) Optužiti muslimane da su više vjerni svojom islamskoj zajednici nego državi čiji su državljani je islamofobija.

  4) Negirati muslimanima pravo na samostalnost tvrdnjama da je borba za neovisnost Palestine ili Kašmira predstavlja terorizam je islamofobija.

  5) Korištenje simbola i slika koje govore da je Muhamed bio pedofil ili da su muslimani širili Islam mačem je islamofobija.

  Ovdje smo naveli 5 od 9 primjera koje navodi ovaj izvještaj. To su po njima klasični „primjeri islamofobije u javnom životu, medijima, školama…” (citat).

  Ovi primjer islamofobije kao i definicija koju predlaže ova parlamentarna grupa je blago govoreći čudno smješna. Po njoj 43 % muslimana koji žive u Velikoj Britaniji su islamofobi. Oni su islamofobi jer vjeruju da su britanski muslimani vjerniji Saudijskoj Arabiji od Velike Britanije u kojoj žive. Nužno je tome dodati da samo njih 24 % izjavljuje suprotno.

  To predstavlja samo prvi problem te definicije, tih primjera islamofobije koji su navedeni. Drugi problem definicije predstavlja da bi islamofobima bili proglašeni i protivnici ženskog obrezivanja, a da tu ne spominjemo još i Ahmedije koji su tehnički gledajući muslimanska sekta.

  Svi ovi navedeni primjeri nam jasno ukazuju zašto ne postoji pravna definicija islamofobije. Kako ona ne postoji onda se borba protiv islamofobije pokušava progurati na temelju različitih primjera koje bi svi trebali pratiti. To što se većina primjera nalazi u sukobu s slobodom govora očito njih ne zanima.