Ekonomska borba za Afriku
Sada već više od pola stoljeća se afričke države u Europi gleda samo kao na izvor resursa i novih Europljana. Dok ona to tako gleda ekonomska borba za Afriku se sada vodi između SAD i Kine.
Službena politika Europske unije o Africi nam govori o velikim investicijama u nju. Konkretno europski Global Gateway projekt nam govori da je EU između 2021. i jeseni 2025. u Afriku investirala 300 milijardi eura. Potom se još govori da će do 2027. investirati još 100 milijardi.
To je službena priča, a potom se javljaju „sitni” problemi od kojih je najvažniji realnost. Za početak u najboljem slučaju prvi problem čini zanimljivo knjigovodstvo slično onom o Njemačkoj i Ukrajincima. Time želimo reći da se govori kako će Europska unija mobilizirati investicije iz cijelog svijeta prema Africi. To znači da bi se tako računaju kineske i američke investicije u Africi u europskom svotu novca jer ih je EU „mobilizirala”.
Potom dolazi drugi za afričke države puno veći problem. Taj problem predstavljaju zahtjevi Brisela za dodjelu novca afričkim državama. Ti zahtjevi su: demokracija, transparentnost, zelena energije,...
Zbog toga su afričke države suočene s birokratskom noćnom morom i apsurdnim zahtjevima za dobivanje europskog novca. Ukratko ta velika europska investicija u Afriku zbog tuceta razloga ispadne velika laž.
Dok Europa reagira tako šeprtljasto Afriku za početak osvaja Kina. Ona od afričkih država ne traži transparentnost, demokraciju, održivost,… Jedino što traži je idemo napraviti posao i taj pristup funkcionira.
Uzmimo kao primjer tih investicija Gvineju u kojoj kineske investicije rezultiraju gradnjom infrastrukture s ciljem izvoza boksita. Rezultat toga je gospodarski rast i rast izvoza ove sirovine s 20 milijuna tona 2015. na 184 milijuna tona 2025. Time je Gvineja postala najveći svjetski izvoznik boksita !?
Kako novoizgrađeni ili prošireni koridori nisu u stanju više podnositi takvu količinu proizvoda Kina gradi novu prugu i luku u Gvineji. Ovo nije niti približno jedinstvena priča pošto se ona bezbroj puta ponavlja, a kao primjer ću navesti samo Ganu.
Do promjene kineske strategije ulaganja u izvlačenje afričkih resursa dolazi tek ove godine. Razlog za promjenu nisu europske investicije nego američke koje sponzorira Trumpova administracija. Riječ je o američkim investicijama u Afriku koje započinju krajem 2025. pa sada tamošnje države imaju pravo izbora onoga s kim će trgovati.
Rezultat toga postaje njihova javno iznesena želja da se sirovine obrađuju u Africi, a ne odvoze u Kinu ili SAD na obradu. Kako na kontinentu sada nastaje tržišna utakmica među silama one prilagođavaju svoju strategiju.
Zbog toga kineski predsjednik Xi Jinping prije mjesec dana izjavljuje: „Afrički resursi pripadaju Africi”. Nakon tih riječi tijekom sastanka s predsjednikom Botswane on još govori da se afrički resursi trebaju obrađivati u Africi i da sve drugo predstavlja nepravdu.
To nije ostalo samo na riječima jer je Kina već promjenila fokus svoje strategije prema Africi. Najbolji dokaz za to nam nudi 16 milijardi dolara novih investicija za gradnju tamošnjih tvornica. Konkretno od 41 milijarde dolara investiranih od 2024. čak 39% je otišlo u afričke tvornice za obradu afričkih sirovina.
Ukratko dok je ulazak SAD-a u Afriku prisilio Kinu na promjenu strategije što je ono Europa radila ? Ona je gledala kako Kina osvaja tamošnje sirovine, a sada gleda kako tvornicama ona pokušava odbiti napad SADa !?
Ukratko ona samo gleda.
