Svjetski program za hranu
Internacionalna organizacija koja se pod okrivljem Ujedinjenih naroda bori protiv gladi u svijetu se zove Svjetski program za hranu. Proteklih dana i tjedana njegovog direktor se bavi s lobiranjem za novo financiranje.
Ova organizacija nastaje 1961. kao privremeni program za pomoć dijelu stanovnika Sudana. Riječ je o privremenom programu koji postaje stalni 1965., ali sumnjam da je i tada itko očekivao da će vječito hraniti neke države.
Svoj vrhunac Svjetski program za hranu doživljava 2022. kada mu države poklanjaju 14.1 milijardi dolara. Već sljedeće godine on dobiva „samo” 10 milijardi dolara, a potom ide sve niže. Razlog za smanjeni proračun se nalazi u odluci Bidenove administracije da smanji financiranje. Ona je 2022. dala 7.25 milijardi dolara, a potom 2023. „samo” 2.98 milijardi. Tu ćemo još samo navesti da je SAD 2026. dao 1.7 milijardi dolara Svjetskom programu za hranu.
Do 19.10.2026. ovaj program je od država, organizacija i privatnih donora dobio sveukupno 5.7 milijardi dolara. Složiti ćete se da je riječ o velikom smanjenju u osnovu na 2022 ili 2023 godinu !?
Zbog toga sada Svjetski program za hranu počinje veliku propagandnu akciju za financiranje. Prvo 19.10.2026. direktor ove organizacije Carl Skau govori kako zbog nedostatka novca smanjuju dostavu hrane u Gazi. Konkretno on navodi da će se broj stanovnika koji dobivaju hranu smanjiti s 1.6 na 1.1 milijun dok na Zapadnoj obali s 400 na 200.000.
Što takozvani progresivci, ljevičari i muslimani misle o stanju u Gazi svi znamo. Zbog toga dajte novac za pomoć Gazi je prije svega dobar PR na koji dosta njih može pasti.
Nakon te PR bombe dolazi ona upućena Europskoj uniji gdje se prijeti odbijanjem europskih vrijednosti. Konkretno Carl Skau da je Europska unija njihov stabilni donator i da ne bi trebale rezati financijsku pomoć. Tim rezanjem ona će navodno izgubiti utjecaj na politiku ove organizacije pa neće više promovirati rod, borbu protiv klimatskih promjena i slično.
Sve u svemu Svjetski program za hranu se sada bavi aktivnim lobiranjem da mu se više ne bi smanjivao proračun. Red je stoga upitati se čemu služi proračun ove organizacija ? Da, da mnogi će reći da oni spašavaju ljudske živote i tu su u pravu, ali i dalje se pokreće pitanje smisla te pomoći.
Ajmo to reći drugačije. Ako bacaš vreće novca u nekom smjeru ti očekuješ da će se tamo nešto pokrenuti. Ti ne očekuješ da ćeš cijeli život bacat vreće novca u tu rupu. Očekuješ da ćeš ju jednog dana zatrpati, ali to se ovdje ne događa.
Glavne države u koje novac Svjetskog programa za hranu odlazi su: Afganistan, Kongo, Haiti, Libanon, Mali, Burma, sjeveroistočna Nigerija, Palestina, Somalija, Sudan, Ukrajina i Jemen. S izuzetkom Ukrajine, vjerojatno i Burme sve te države već pola stoljeća dobivaju hranu od ove organizacije.
Da u nekima od njih traje građanski rat, ali broj stanovnika se istovremeno upeterostučio tijekom pola stoljeća. On se u većini njih toliko uvećao da teritorij ne može suzdržavati tamošnje stanovništvo.
To predstavlja jedan od razlog za zapadni umor u financiranju Svjetskog programa za hranu. Normalno to se nitko ne usudi javno reći jer bi bio optužen za rasizam ili što još gorega.