Odlazak Vučića
Iz perspektive Hrvatske odlazak Vučića predstavlja odlazak predsjednika/premijera Srbije kojeg se voli mrziti. Nešto slično imamo ako gledamo iz europske perspektive što je samo po sebi važno jer ga je Europska unija srušila.
Aleksandar Vučić i njegova politika nikad nisu bili popularni u Briselu, ali do radikalne promjene dolazi tek 2022. Time želimo reći da je Srbija još 2021. pratila europsku vanjsku politiku u 64% slučajeva, a te 2022. u samo 45%.
To je neupitno iritiralo Brisel, ali ta iritacija ispadne gotovo nevažna do 24.09.2022. kada Srbija potpisuje sporazum s Rusijom. Tim samoubilačkim sporazumom Vučić se obvezuje vezati svoju vanjsku politiku s njenom. Riječ je o sporazumu koji potpisuje samo 7 mjeseci nakon početka ruske agresije na Ukrajinu pa je reakcija EU bila očekivana.
Čak i proeuropski mediji krajem 2022. govore da Europa niti jednu državu nije stisla kao Srbiju. Reakcija na to se vidi već tijekom proljeća 2023. kada započinju masovne demonstracije protiv srpske vlade. Prvo demonstracije formalno započinju zbog 2 potpuno neovisna oružana incidenta.
Potom se nastavljaju zbog pada nadstrešnice u Novom sadu (2024.), a zatim se tu javljaju i drugi razlozi. Ukratko razlozi su bili potpuno nevažni, a važno postaje jedino srušiti srpsku vladu.
Te navodne narodne demonstracije i prije svega njihove organizatore netko treba financirati. Složiti ćete se da oni koji ih organiziraju i vode od nečega moraju živjeti,a raditi ne stignu ?
Tu na scenu stupaju SAD i Europska unija koji organiziraju i financiraju prosvjednike protiv vlade. Početkom prošle godine srpska policija ulazi u 4 paradržavne, htjeli smo reći nevladine organizacije koje financira SAD. Formalni razlog je bio protupravno korištenje američkog poreznog novca, a stvarni smo svi znali. Stvarni je bio rad tih organizacija financiranih iz Washingtona na rušenju srpske vlade.
Protivnici Vučićeve vlade koja kritizira paradržavne organizacije navode da su argumenti istiniti, ali istovremeno nepošteni. Po njima istina je da su tijekom 10 godina od Europske unije dobili 64 milijuna eura, ali to je po njima ništa prema onome što dobiva Srbija. To tvrde jer je Srbija u istom razdoblju dobila 2.9 milijardi eura.
Najluđi su mi u cijeloj priči verbalni prosvjedi Aleksandra Vučića. On protestira, viče jer SAD i EU financiraju oporbu dok istovremeno osobno dopušta to financiranje. Da je htjela Srbija je mogla kao Gruzija zabraniti strano financiranje stranaka i nevladinih organizacija. Ona je to mogla, ali nije učinila i tu ova priča staje.
Vučić sada nakon poraza zvuči kao Trump nakon što je izgubio predsjedničke izbore 2020. Prvi viče strane države su financirale rušenje moje vlade, a drugi mene su pokrali na izborima. Oboje ste bili za kormilom države kada se to dogodilo što znači da ste vi krivi za svoje poraze,a ne netko drugi.
Velika većina stanovnika Hrvatske sigurno slavi rušenje Vučića, ali to je samo za sebe problematično. Da slaviti njegov odlazak je potpuno OK, ali ne i način. Slaviti način na koji je on srušen znači priznati da Europska unija i SAD imaju pravo rušiti legitimne vlade država.
S tim se ja ovdje nikako ne mogu složiti jer Vučić je ipak pojedinac pa stoga manje zlo.