Gruzija
Geopolitička sadašnjost Gruzije se ne razlikuje od prošlosti,a vjerojatno se neće razlikovati niti u budućnosti. Prvo tisućljeće naše era Gruzija je postojala na granici Rimskog carstva,a potom Turskog sve do ruske aneksije 1801.
Kolaps Sovjetskog saveza rezultira izbijanjem dvogodišnjeg građanskog rata u Gruziji. Po završetku ratnih operacija država je podjeljena na 4 djela. Njen središnji dio s Tbilsijem se našao pod kontrolom vlade dok su Abhazija i Južna Osetija proglasili neovisnost. Posljednji odvojeni dio Gruzije je bila muslimanska regija Adjara s glavnim gradom Batumijem. Ona je bila de facto neutralna do 2004 kada se vraća pod kontrolu vlade.
Za razliku od Adjare na granici s Turskom Abhazija i Južna Osetija na granici s Rusijom su u teoriji još uvijek neovisni jer se nalaze pod njenom „zaštitom”. Tim „unutarpolitičkim” problemima trebamo dodati i da Gruzija pokušava održati što bolje odnose s Ankarom. Zbog toga je počasni član panTurskog saveza pa kroz nju prolaze svi koridori koji vežu Tursku s srednjeazijskim državama.
To je u najkraći crtama geopolitički prikaz Gruzije čiji stanovnici sanjaju nerealno članstvo u Europskoj uniji. Dok oni i uz pomoć europske propagande sanjaju taj san njihova vlada sanja poboljšanje odnosa s Rusijom !? To je u Tbilsiju stvorilo eksplozivnu političku situaciju.
Riječ je o situaciji koja početkom prošle godine dovodi do masovnih demonstracija. Razlog za demonstracije je bio zakon kojim se „nevladinim” organizacijama de facto zabranjuje financiranje iz inostranstva. Kako bi se smirila situacija pod pritiskom SAD i Europske unije vlada ga povlači i ostaje na vlasti.
Za tu odluku Gruzija je nagrađena prvo prijedlogom Europske komisije da joj se 08.11.2023. dodjeli status kandidata i potom dodjelom tog statusa 16.12.2023. Sada nakon što je Gruzija stekla status kandidata za ulazak u Europsku uniju njena vlada odlučuje vratiti zakon o stranim agentima. Riječ je o zakonu koji govori da su sve „nevladine” organizacije koje primaju 20 % novca iz inostranstva strani agenti.
Normalno oni koji žive od tog novca su se odmah, su se u travnju 2024. pobunili. Nekoliko tisuća ih je protestiralo protiv ovog zakona,a proteste su podržavali oni koji ih i financiraju, EU i SAD. S obzirom na tako maleni broj demonstranata vlada se ne bi trebala brinuti pa bi trebala biti u stanju 15.04.2024. izglasati zakon.
Ti protesti Zapada su blago govoreći licemjerni jer čak i on ima slične zakone. Taj zakon o stranim agentima nemaju samo autokracije kao Rusija i Kina nego i demokracije. Riječ je o zakonu kojeg sanja Europska komisija, a pored ostalih ga imaju SAD, Indija, Australija i Kanada.
Za oporbu koja isto protestira protiv ovog zakona otežavajući faktor je da su omraženi u Gruziju. Diplomatski govoreći vlada je puno popularnija, a oporba nema niti politički program niti novac niti karizmatične lidere. To je važno pošto i Gruziju ove godine čekaju parlamentarni izbori koji će odrediti njenu sudbinu.
Gledajući iz Europe situacija u Gruziji je suluda. Na jednoj strani imamo oporbu koja želi ući u Europsku uniju iako je to nemoguće bez ulaska Turske. Na drugoj strani se nalazi vlada koja želi što bolje odnose s Rusijom koja pod okupacijom drži 20 % Gruzije.