Sovjetski ultimatum Litvi
Njemačka pobjeda nad Francuskom kao nuspojavu ima ubrzanu sovjetsku aneksiju područja u istočnoj Europi. Sastavni dio toga postaje sovjetski ultimatum Litvi izdan 14.06.1940.
Propast Ruskog carstva 1917. je više europskih nacija uspješno ili neuspješno pokušalo iskoristiti za vlastitu neovisnost. Jedan od uspješnih pokušaja se dogodio na baltičkom području gdje nastaju neovisna Litva, Latvija i Estonija. Sjevernije od njih se nalazila i Finska koja je ipak bila u drugačijem statusu. Ona je bila država u uniji s Rusijom pa je njenu neovisnost malo tko osporavao.
Tijekom sljedeće 23 godina odnosi Litve i SSSR se mjenjao iz hladnog gotovo ratnog do toplog, savezničkog. Novonastala Litva je u trenutku neovisnosti siromašna malena državica praktički bez izlaza na more. Razlog za to je bio što se luka Memel nalazi pod internacionalnom kontrolom,a Poljska 1920. okupira i anektira Vilnius.
Do prve promjene dolazi 1923. kada uz podršku Njemačke i SSSRa Litva organizira događanje naroda i anektira Memel/Klaipeda. Nakon toga 15 godina se situacija nije mjenjala bez obzira na jednu zanimljivost. Tu zanimljivost predstavlja da je Vilnius pod poljskom okupacijom bio de jure glavni grad Litve.
Prva promjena nastupa dolaskom Hitlera na vlast. Do nje dolazi jer on viče da je Memel/Klaipeda njemački grad kojeg Litva mora ustupiti. Početkom 1938. Hitler sve više viče i prijeti Litvi,a godinu dana kasnije joj šalje ultimatum. Riječ je o ultimatumu kojeg ova 23.03.1939. prihvaća prepuštajući grad Memel/Klaipeda i njegovu regiju Njemačkoj.
Točno 5 mjeseci kasnije Njemačka i Sovjetski Savez potpisuju Molotov-Ribbentrop pakt o podjeli istočne Europe. Riječ je o paktu koji 28.09.1939. dobiva aneks o novoj podjeli istočne Europe. U aneksu Njemačka prepušta SSSR-u potpunu kontrolu nad Litvom koji odmah počinje diplomatski kontakt s njom.
Na sastanku održanom 03.10.1939. SSSR insistira da Litva prihvati Crvenu armiju na svom teritoriju. U zamjenu za to ona na poklon dobiva „svoj glavni” grad Vilnius kojeg je SSSR anektirao nakon invazije Poljske. Nakon rasprava cjenkanja i slično Litva 10.10.1939. prihvaća dogovor po kojemu dobiva Vilnius,a zauzvrat prihvaća 20 000 vojnika Crvene armije.
Sljedećih 8 mjeseci se ništa nije mjenjalo sve do kolapsa britansko-francuske linije fronte. Riječ je o kolapsu kojeg Staljin kritizira riječima:„Mogli su barem glumiti da se bore”. Tom njemačkom pobjedom na zapadnom frontu 1940. se raspao sovjetski plan njemačkog dugog rata protiv Francuske i Velike Britanije.
Na dan kada Hitlerova vojska ulazi u Pariz, 14.06.1940. SSSR šalje ultimatum Litvi. Ultimatumom on traži da Litva prihvati ukidanje svoje državnosti ili će ju Crvena armija okupirati i anektirati. Na noćnoj sjednici vlade i parlamenta Litva kapitulira i prihvaća sovjetske uvjete znajući da ih ne može odbiti.
Njen predsjednik Antanas Smetona nakon zaključka o prihvaćanju uvjeta bježi iz Litve, pa formalno država ostaje bez predsjednika. Na njegovo mjesto Staljin instalira Justasa Paleckisa koji je između 17.06.1940. i 14.04.1967. predsjednik Sovjetske Litve. On će potom sljedeće godine predsjedati prvim deportacijama stanovnika koje Staljin naređuje kratko prije Njemačkog napada na SSSR.
Kao zanimljivost ćemo samo dodati da sin staljinovog predsjednika Litve postaje u 21 stoljeću zastupnik u Europskom parlamentu !?