Britanska islamofobija
Prije 4 godina je tadašnja britanska nazovi konzervativna vlada pokrenula raspravu o definiciji islamofobije. Sadašnja laburistička vlada je svoju pravnu definiciju tog pojma donijela pa je britanska islamofobija regulirana novim zakonom.
Te 2022 godine britanska svestranačka parlamentarna grupa je definirala na svoj način islamofobiju. U službenom izvještaju ove parlamentarne grupe se govori da je islamofobija:
1) Optužiti sve muslimane za stvarni ili nestvarni zločin koji je počinio pojedinačni član muslimanske zajednice je islamofobija
2) Optužiti muslimansku zajednicu ili većinski muslimanske države da izmišljaju islamofobiju, etnička čišćenja ili genocid protiv muslimana je islamofobija
3) Optužiti muslimane da su više vjerni svojom islamskoj zajednici nego državi čiji su državljani je islamofobija.
4) Negirati muslimanima pravo na samostalnost tvrdnjama da je borba za neovisnst Palestine ili Kašmira predstavlja terorizam je islamofobija.
5) Korištenje simbola i slika koje da je Muhamed bio pedofil ili da su muslimani širili Islam mačem je islamofobija.
Ovdje smo naveli 5 od 9 primjera koje navodi ovaj izvještaj. To su po njima klasični „primjeri islamofobije u javnom životu, medijima, školama…” (citat).
Ovi primjer islamofobije kao i definicija koju predlaže ova parlamentarna grupa je blago govoreći čudno smješna. Po njoj 43 % muslimana koji žive u Velikoj Britaniji su islamofobi. Oni su islamofobi jer vjeruju da su britanski muslimani vjerniji Saudijskoj Arabiji od Velike Britanije u kojoj žive. Nužno je tome dodati da samo njih 24 % izjavljuje suprotno.
To je bilo tada ili ako želite preciznije to je bilo o doba kada Anglikanska crkva u ime suživata otvara svoje katedrale kako bi muslimani u njima slavili Ramadan (slika). Od tada do danas prolazi samo 4 godine, ali to su 4 godine u kojima se nastavlja transformacija Velike Britanije u muslimansku državu.
Tako nešto tvrdimo jer su u kvartovima Londona bili dopušteni pozivi na muslimansku molitvu, a 2026. je održana i velika muslimanska molitva na Trafalgar trgu. Zagovornici toga tvrde da je riječ o skladnom suživotu, a protivnici da ti primjeri predstavljaju dominaciju Islama nad Kršćanstvom i ateistima.
U takvim društvenim uvjetima laburistička vlada je donijela zakon o antimuslimanskoj mržnji. Prvi, osnovni problem tog zakona ispadne da ga je britanska vlada izgleda donijela u dogovoru s islamskim fundamentalističkim organizacijama.
To tvrdimo jer je vlada protuzakonito uništila sve dokumente vezane s nastankom ovog zakona. Po tamošnjim zakonima državna administracija treba čuvati sve podatke o nastanku nekog propisa zavisno od važnosti između 2 i 20 godina. Kako je zakon o islamofobiji donešen prije samo 6 mjeseci uništenje dokumenata je protuzakonito s ciljem skrivanja podataka.
Govoreći o zakonu britanski časopis The Telegraph kojeg se može razno zvati, a nikako ne ekstremističkim govori: „Ono što nas posebno uznemirava po pitanju definicije antimuslimanske mržnje je da svi znamo u kojem smjeru se kreće. Mi to znamo, ali nitko ne zna kako smo stigli gdje smo stigli”