Put u Drugi svjetski rat
Puno se pisalo i se piše o Drugom svjetskom ratu, ali relativno ništa o putu u njega. U određenom smislu put u Drugi svjetski rat započinje prije 90 godina, 1935.
Kao što smo ranije govorili Hitlera je stvorila samoubilačka politika državne štednje, ali 1933. on je na vlasti pa to postaje nevažno. Stupanjem na vlast on odmah počinje provoditi militarizaciju društva što izaziva paniku ostalih europskih sila.
Prvi konkretni potez drugih država postaje odluka Sovjetskog Saveza da 15.09.1933. otkaže vojnu suradnju s Njemačkom. Riječ je bila o suradnji koja započinje još prije 10 godina ranije kada su SSSR i Njemačka bila izopćeni iz internacionalne zajednice.
Već sljedeće godine su europske sile pobjednice u Prvom svjetskom ratu s užasom počele promatrati naoružavanje Njemačke i njenu agresivnu politiku. Prva njena žrtva je trebala već 1934. postati Austrija, ali nacistički puč koji rezultira ubojstvom kancelara propada zbog Italije.
Mussolini na ove događaje reagira mobilizacijom 140 000 vojnika protiv Njemačke. Time svima postaje jasno da se 1934. Italija zajedno s Velikom Britanijom i Francuskom nalazi u protunjemačkom savezu. Kako bi ona i ostala u tom savezu Francuska Italiji u 07.01.1935. daje dopuštenje za novu invaziju Abesinije (Etiopije).
Samo dva mjeseca kasnije, 16.03.1935. Njemačka najavljuje odluku o ponovnom naoružavanju i povećanje svoje armije do 550 000 vojnika. Tom odlukom ona je prekršila Versajski ugovor kojim je okončan Prvi svjetski rat što rezultira panikom u Londonu, Parizu i Rimu.
Odgovarajući na taj potez Njemačke Francuska, Italija i Velika Britanija u travnju 1935. sklapaju Stresa savez. Praktički odmah potom Italija zahtjeva da saveznici izađu s zajedničkim zahtjevom/ultimatumom Njemačkoj. U teoriji to je bilo prihvaćeno, ali u stvarnosti Velika Britanija izdaje Francusku i Italiju pa već 18. lipnja 1935. potpisuje s Hitlerom sporazum o ratnoj mornarici. Razočarana Italija se potom okreće svojoj invaziji Abesinije samo da bi bila iznenađena francusko-britanskim (Liga Naroda) sankcijama. Nakon toga ona napušta protunjemački savez i sklapa savez s Njemačkom.
Odlaskom Italije iz protuhitlerova saveza se odnos u Europi promjeni s 4 prema 1 na 3 prema 2. Taj odnos ne mjenja niti minhenska izdaja Čehoslovačke niti njeno komadanje koje zajedno provode svi njeni susjedi. Da Sovjetski Savez koji je htio pomoći Čehoslovačkoj ostaje razočaran rezultatom, ali on i dalje vjeruje u protuHitlerov savez.
Sljedeća 1939 godina prolazi u užurbanoj diplomatskoj aktivnosti europskih sila kojoj je cilj privlačenja SSSR-a na svoju stranu. Ideja Londona i Pariza je bila da Moskva garantira neovisnost istočnoeuropskih država što ona odbija. U svom odgovoru 15.04.1939. SSSR traži potpisivanje britansko-francusko-sovjetskog vojnog saveza protiv Njemačke agresije kojim se garantiraju granice u istočnoj Europi. Druge dvije države taj prijedlog nisu niti odbile niti prihvatile pa se diplomatska aktivnost nastavljala.
Vrhunac te diplomatske aktivnosti dolazi u kolovozu 1939. kada u Moskvu prvo dolazi britansko-francuska diplomatska misija,a potom i ona iz Berlina. U osnovi razlog za neuspjeh stvaranja formalnog protuhitlerovog saveza je odbijanje Francuske i Velike Britanije da potpišu sporazum. Njihova delegacija je imala naređenje da odugovlači pregovore i nije imala ovlasti za potpisati nikakav sporazum s SSSR-om.
Za razliku od njih Berlin tražeći potpisivanje sporazuma s Moskvom postaje očajan i 10.08.1939. otkriva svoje karte najavljujući rat s Poljskom. To 23.08.1939. dovodi do potpisivanja njemačko-sovjetskog Molotov-Ribbentrop pakta o nenapadanju i podjeli istočne Europe zahvaljujući kojemu će 01.09.1939. početi Drugi svjetski rat.
Svi su od samog početka znali da stupanja Hitlera na vlast predstavlja najavu novog rata. Oni su to znali, ali Francuska i Velika Britanija živeći s posljedicama Prvog svjetskog rata nisu imale hrabrosti poslati jasnu poruku Njemačkoj. Time su prvo 1935. izgubile Italiju, a potom 1939. SSSR što dovodi do izbijanja Drugog svjetskog rata.
Na slici je britanski kralj Đuro V (s obitelji) koji 1935. izjavljuje da neće nikada potpisati objavu novog rata. On tada izjavljuje da će prije izaći na londonske ulice noseći „komunističku zastavu nego potpisati objavu rata”.