Europski pravni presedan
Dana 21.04.2026. Europsku sud pravde je očekivano presudio protiv Mađarske. To je bila očekivana presuda, ali način na koji je izvedena predstavlja europski pravni presedan.
Kao što smo početkom mjeseca pisali jedna od neobičnosti sudske presude je što ona koristi woke jezik. U njoj se ne govori o tek rođenim dječacima ili djevojčicama nego ona 5 puta spominje pojam spol dodjeljen rođenjem. Taj woke pojam se nakon ove presude može nametati državama članicama, ali on ne mjenja odnose između EU i članica.
Za razliku od njega pravno puno važniji dio presude se time bavi. Tradicionalni, paradržavni i državni mediji s zadovoljstvom govore da je riječ o pravnom presedanu dok kod mnogih drugih to ostavlja gorak okus. Kao primjer tih medijskih tekstova ćemo uzeti „zloglasni” BBC koji govori:
„Najviši sud EU je presudio da mađarski antiLGBT zakoni krše europske zakone i vrijednosti jednakosti i manjinskih prava. Riječ je o zakonima iz 2021. koji su zabranili promociju homoseksualnosti i promjene spola djeci.” Dalje nam potom BBC govori da je riječ o pravnom presedanu jer je po prvi put u povijest sud presudio da je neka članica prekršila članak 2 Europskih sporazuma.
To je govorio BBC, a sada idemo na europski pravni stručnjaci.
Oni nam govore da je korištenje članka 2 za presudu revolucionarno jer ga Europski sud pravde ne bi smio koristiti. U svojim ranijim presudama Sud je govorio da se članak 2 ne može koristiti za kršenja europskih zakona. Taj članak postoji kao podloga na osnovu koje se dižu tužbe zbog kršenja drugih točaka europskih sporazuma.
Konkretno u slučaju narušavanja europskih vrijednosti na scenu stupa članak 7 europskih sporazuma. On govori ako neka članica ozbiljno krši europske vrijednosti onda ju treba osuditi minimalno 4/5 članova Europskog vijeća/predsjedništva. Potom se običnom većinom glasuju kazne za tu članicu. Ukratko ustavno govoreći Sud se nema pravo u to uplitati.
Europski sud pravde je s druge strane ovaj slučaj rješio potpuno naopakim putem. On je počeo s člankom 2, potom samostalno odredio što Mađarska možda krši, samostalno odredio što stvarno krši i samostalno to pravno definirao. To nije minorna nego revolucionarna promjenama jer Sud preuzima na sebe definiranje članka 2 na što on nije imao pravo.
Sud je bio svjestan revolucionarne promjene koju provodi pa kako bi smirio važnije članice u presudi govori: „Mi ćemo koristiti ovu interpretaciju zakona samo za ozbiljna kršenja pravila”. Riječ je o iznimno pažljivo napisanoj definiciji koju je izmislio Sud.
U europskim sporazumima ne postoji definicija ozbiljnih i neozbiljnih kršenja pravila/zakona. To je definicija koju je Sud izmislio i koju će Sud u budućim slučajevima koristiti ili nekoristiti. Kako zakon da bi bio pošten mora biti predvidljiv ovaj slučaj ukazuje da to više nije slučaj u EU.
Na sudu Mađarske se branila pozivanjem na članak 4 Europskih sporazuma. Taj članak obvezuje Uniju da poštuje nacionalne identitete članica u njihovim osnovnim ustavnim i političkim strukturama. Ukratko riječ je o članku Europskih sporazuma koji štiti neka osnovna prava članica protiv Unije.
Europski sud pravde je ovom presudom de facto ukinuo članak 4 jer ga je stavio podložnim članku 2. Konkretno novi pravni poredak EU sada glasi da članice imaju svoje nacionalne identitete (članak 4) ako ne krše članak 2. Do prije ove presude članak 4 je bio apsolutan, a sada kroz njega može proći „ruska tenkovska armija” (baš sve).
Pitanje se na kraju postavlja o stvarnoj legitimnosti te kuće o karata koju je stvorio Europski sud pravde. Sud je stavio članak 2 iznad baš svega i da samo on ima pravo formulirati i interpretirati taj članak. Konkretno on se postavio na poziciju apsolutnog diktatora, preciznije bi bile reći uzurpatora.
Vrijednosti na kojima je Europska unija osnovana nisu i ne mogu biti samo ono što Europski sud pravde govori. To su vrijednosti koje građani članica davaju sebi putem ustavnih promjena i zajedničkih temelja na kojima zajedničke europske vrijednosti mogu biti stvorene.