Odgovornost za Drugi svjetski rat

Sada već praktički prije dva mjeseca Rusija je otpočela svađu s Poljskom po pitanju tko je odgovornosti za izbijanje Drugog svjetskog rata.  U realnosti bilo bi puno bolje da se vodi rasprava o tome tko je nedužan nastradao u globalnom sukobu, ali to pitanje u današnje doba kada se svi natječu u vikanju tko je veća žrtva to danas nikoga ne zanima. Različite interpretacije izbijanja Drugog svjetskog rata između Rusije i Poljske ne predstavljaju neku novost, ali eskalacija u kojoj je Vladimir Putin optužio poljskog ambasadora u Hitlerovom Berlinu da je bio antisemitska svinja to predstavlja. Kako se u ovu svađu sada uključila i Litva red je da ponovno prođemo to crno razdoblje europske prošlosti kako bi došli do hladne istine.

Neupitno osnovni krivac za izbijanje Drugog svjetskog rata je Njemačka pošto ga je ona pokrenula pod rukovodstvom demokratski izabranog kancelara Adolfa Hitlera. Pošto je Hitler bio pobijedio na izborima danas postoji značajna manjina stanovnika u Njemačkoj koja smatra Nijemce odgovornima za ovaj sukob i s toga oni trebaju nestati s povijesne pozornice kako bi okaljali svoje grijehe. U realnosti obični Nijemci ne snose krivicu za izbor Hitlera nego to snosi tamošnja politička i ekonomska elita. Realno gledajući prvi diktator Njemačke u 20 stoljeću nije bio Hitler nego Bruning iz stranke Centra. Nakon što ga je predsjednik postavio na mjesto kancelara 30.03.1930. najavio je bio program masivnog smanjivanja plaća i mirovina. Taj njegov program je Njemački parlament odbio nakon čega on biva raspušten i dolazi do raspisivanja novih parlamentarnih izbora. U tom raspuštenom parlamentu Nacistička partija je s 12 zastupnika bila deveta po veličini , a u onome izabranom 1930 godine postaje druga po veličini i ima 107 zastupnika.

Kako niti novoizabrani njemački parlament nije mogao podržavati te mjere smanjivanja plaća i socijalnih davanja kancelar Bruning je dalje upravljao autokratskim dekretima i uz put zabranjivao novine koje ga neprestano kritiziraju. Na kraju Njemački predsjednik ga prisiljava na ostavku 1932 nakon čega bivaju raspisani izbori na kojima Nacistička stranka osvaja 230 zastupnika i postaje daleko najveća u Njemačkoj. Neupitna povjesna činjenica biva da je Hitlera na vlast postavila politika štednje i stranka Centra o čemu se svi danas moramo dobro zamisliti kada govorimo o strankama lijevog ili desnog centra i o politici štednje. Ova povijesna implikacija je danas napokon prihvaćena od strane Europskih institucija pa se stoga odustalo direktne politike štednje.

Ako želimo gledati druge države odgovorne za izbijanje Drugog svjetskog rata dolazimo do osnovnog problema da su sve one u krvi vlastitog stanovništva platili svoju krivicu. Praktički odmah po aneksiji Austrije Nacistička Njemačka počinje prijetiti Čehoslovačkoj zahtijevajući predaju utvrđenog graničnog područja. Zbog snage svoje armije i vojne proizvodnje Čehoslovačka je odbijala sve te ultimatume do kraja rujna 1938 godine kada 27.09.1938. Poljska daje ultimatum Čehoslovačkoj preteći ratom ako joj ova ne ustupi područje Tešina. Suočena s potencijalnim istovremenim obrambenim ratom protiv Njemačke i Poljske kao i najavljenom neutralnošću Francuske Čehoslovačka je kapitulirala priznavši Minhenski ultimatum.

O ulozi koju je Poljska odigrala u uništavanju Čehoslovačke tadašnji francuski premijer Daladier je izjavio: „Nadam se da ću doživjeti dan kada će doći do nove podjele Poljske“.S druge strane ratni premijer Velike Britanije Winston Churchill je bio rekao „U zamjenu za maleni Tešin Poljska je izgubila sve prijatelje koje je imala u Velikoj Britaniji, Francuskoj i SAD-u“.

Za razliku od razočarenja u zapadnim demokracija reakcije u Berlinu i Moskvi su bile vrlo različite. Hitler je bio oduševljen jer su zahtjevi Poljske, a potom i Mađarske dokazali svima da je Čehoslovačka umjetna tvorevina, dok je s druge strane Staljin bijesnio. Tadašnji sovjetski premijer je bio nazvao Poljsku „Hitlerovim šakalom“, dok je SSSR istovremeno vršio vojnu mobilizaciju tokom Čehoslovačke krize.

Uloga Sovjetskog Saveza tokom tridesetih godina dvadesetog stoljeća postaje u današnje doba više nego kontroverzna. Po dolasku Hitlera na vlast Moskva je otkazala dogovor o vojnoj suradnji s Njemačkom i pokrenula diplomatsku ofenzivu protiv nacizma. Do drastične promjene Sovjetske politike na kraju dolazi zbog Čehoslovačke krize i blagoslova zapadnih demokracija komadanju ove države. Nakon što su u proljeće 1939 godine Njemačka i Mađarska završili s svojim aneksijama dijelove Čehoslovačke novi ministar vanjskih poslova Sovjetskog Saveza je postao Molotov. Taj isti Molotov koji je prije samo 6 mjeseci osuđivao šakale koji se hrane na lešu Čehoslovačke je zajedno s Staljinom odlučio da će Sovjetski Savez postati šakal koji se hrani na leševima istočnoeuropskih država navodeći kasnije kao opravdanje kupovanje vremena do izbijanja velikog rata između nacista i komunista.

U skladu s takvom politikom Sovjetski Savez i Nacistička Njemačka potpisuju 23.08.1939 godine zloglasni Molotov-Ribbentrop pakt o podjeli država u istočnoj Europi. U skladu s tim paktom nacistička Njemačka će 01.09.1939 godine početi invaziju Poljske čime formalno izbija Drugi svjetski rat. Malo više od 2 tjedna kasnije tada već poraženu Poljsku vojno napada i komunistički Sovjetska armija anektirajući njen istočni dio koji se i dan danas nalazi u sastavu Bjelorusije i Ukrajine.

Kao što vidimo krivaca za izbijanje Drugog svjetskog rata ima i previše. Neupitno prvi na redu je kancelar, autokrat Bruning i svi oni poduzetnici, financijaši koji su podupirali njegovu politiku štednje i političkog centra što je dovelo Hitlera na vlast. On za to nije nikada odgovarao tako da je mirno umro u svom krevetu za razliku od 75 milijuna ubijenih tokom Drugog svjetskog rata. Drugi neupitni krivac je poljski ministar vanjskih poslova Jozef Beck koji je napustio politiku neutralnosti oca poljske države Pilsudskog i zajedno s Hitlerom izvršio invaziju Čehoslovačke. Treći neupitni krivac su Sovjetski komunisti koji sklapaju veliki pakt s Nacistima, dok među manje krivce neupitno spadaju britanski premijer Chamberlain i francuski Daladier koji su dali blagoslov Hitleru za njegova prvobitna osvajanja.

Na kraju obični stanovnici tih država su platili cijenu za odluke svojih političkih vođa. Poljska je platila katastrofalnu cijenu za svoju okupaciju Tešina, dok je Francuska za svoje popuštanje Hitleru platila kada ju Njemačka vojska čijih 25 % tenkova čine oni proizvedeni u nekadašnjoj Čehoslovačkoj okupira. Tu je na kraju naravno i Sovjetski savez u kojemu je tokom Drugog svjetskog rata pobijeno 26 milijuna stanovnika.

Namjesto što se govori tko je kriv za Drugi svjetski rat bilo bi bolje da se govori o nevinim žrtvama među koje neupitno spadaju i Hrvati pošto je Banovina Hrvatska u odlučujućim trenucima tražila uhićenja beogradskih pučista kako ne bi došlo do Hitlerove invazije 1941 koja će završiti s milijun ubijenih stanovnika i stupanjem Tita na vlast u Jugoslaviji.