Berlin mijenja imena svojih ulica

Tokom siječnja ove godine Berlin u dogovoru s tamošnjim muzejem i udrugama civilnog društva završava proces preimenovanja ulica kako bi svojim građani ukazao na drugačiju perspektivu kolonijalizma. U skladu s tim svojim ciljem Berlin će promjeniti imena onih ulica koje navodno nose imena po njemačkim kolonijalnim avanturistima i guvernerima s imenima crnačkih vođa koje su se borile protiv Njemačke. Ovdje smo morali naglasiti crnačkih iako se to u službenoj obavijesti grada Berlina ne navodi pošto je Njemačka do 1914 godine osim u Africi imala i par drugih kolonija čiji stanovnici, čiji tadašnji borci protiv Njemačke nisu zaslužili dobiti ime ulice.

Za „Organizaciju crnaca u Njemačkoj” koja sudjeluje u preimenovanju ulica migracija je povezana s kolonijalnim razdobljem pošto ono stvarno nikada nije završila. Po njihovim riječima činjenica da su Afričke države još uvijek zavisne od europskih predstavlja jedan od osnovnih razloga za migracije. Ova organizacija je još 2016 godine bila uspjela izlobirati od grada Berlina izmjenu imena ulica, ali zbog vatrenog otpora Njemaca koji se ne stišava proces se odužio. Sada kada grad smatra da je otpor lokalnog stanovništva napokon slomljen dolazi do preimenovanja ulica.

Dok možemo reći da zvuči normalno ako Njemačka obuzeta s svojim osjećajem krivnje za Drugi svjetski rat i kolonijalno razdoblje želi dati ulici Kornelijusu Frederiku koji se borio protiv Njemačke u Namibiju svi drugi slučajevi su blago govoreći neobični. Druga ulica će dobiti ime po islamističkoj Maji Maji pobuni u današnjoj Tanzaniji, treća po lokalnom kralju iz Kameruna koji je surađivao s Njemcima dok nije promjenio svoje mišljenje, a četvrta po ženi koja se rodila poslije razdoblja kolonijalnog carstva Njemačke i koja nema baš nikakve veze s Njemačkom.

Svaki Njemac koja pokušava razumijeti potrebu osude kolonijalnih zločina će se prvo upitati zašto berlinska ulica dobiva po Anni Mungunda koju je 1959 godina ubila Južna Afrika, a ne dobiva po Sokejima koji su se pobunili protiv Njemačke 1910 godine. Nakon ugušene pobune Sokeja Njemačka je bila iselila sve preživjelo stanovništvo s njihovog otoka što po njemačkim sudskim presudama predstavlja genocid, ali spomen na to ne zaslušuje jednu ulicu jer se ovo nije dogodilo u Africi nego Polineziji. To svakoj razumnoj osobi koji zna odgovornost Njemačke predstavlja osnovni problem s ovom promjenom imena ulica. U stvarnosti to nam samo dokazuje da je nevladina „Organizacija crnaca u Njemačkoj” najobičnija nacionalistička organizacija koja zastupa nacionalne/rasne interese svojih članova na uštrb drugih. To nam ujedno dokazuje da se stranka Zelenih koja fanatično podržava ova preimenovanja u stvarnosti bori protiv Njemaca koji su ponosni na svoje 2.000 godina povijesti.

Za razliku od crnačkih nacionalista koji imaju podršku vlade grada Berlina, obični Njemci bez da spominjemo domoljube se žestoko bore protiv ovih izmjena imena ulica. Više od 200 malenih poduzetnika je uputilo protestno pismo po pitanju preimenovanja samo jedne ulice u doba kada su nova imena već zavedena u policijske kompjutere.

Bez obzira na sva ta protivljenja Njemaca ovim promjenama nova imena ulica su već izašla u službenim novinama Berlina iako barem formalno grad još uvijek prima žalbe na ove promjene i još uvijek nije postavio ploče s afričkim imenima. Ova promjena imena ulica na kraju više ima veze s ideologijom Zelene stranke u Njemačkoj nego s ičim drugim. Najbolji primjer toga je ulica koja danas još uvijek nosi ime antinacističkog heroja Petersa,a od ove godine bi trebala dobiti afričko ime. U svom nerazumnom ideološkom žaru stranka Zelenih uz podršku Socijalista i Die Linke je proglasila da ta ulica nosi ime po kolonijalnom guverneru, a ne po antinacistu iako je ovo drugo navedeno u svim dokumentima grada Berlina kao i na pločama koje stoje na ulicama.