Sayida Salme
Sayida Salme je bila kćer Sain bin Sultana, posljednjeg sultana zajedničke države Zanzibara i Omana. Njena odluka da napusti iz ljubavi napusti državu svog oca i potom brata je predstavljala senzaciju 19 stoljeća.
Sayida se rodila 30 kolovoza 1844 godine u prijestolnici Zanzibara i Omana imena Kameni grad (Stone town). Sljedeće 22 godine je živjela prvo u dvorcu oca, a potom u onom njenog brata Majid bin Saida. U 21 godini starosti ona upoznaje njemačkog trgovca Rudolph Heinrich Ruete-a u kojeg se zaljubljuje. Ta ljubav će rezultirati neželjenom trudnoćom koja je za nju predstavljala smrtnu kaznu.
Kako bi je izbjegla zatražila je pomoć britanskog ambasadora na Zanzibaru. On ju je potom po smjestio na britanski ratni brod koji ju odvozi voljenom Heinrich-u. Potom će Sayida Salma prijeći na kršćanstvo i oženiti se za Rudolph Heinrich Ruete-a.
Tijekom sretnog, ali kratkog braka biti će rođeno 4 djece. Ta sreća je kratko potrajala pošto 1870 godine Rudolph Heinrich Ruete umire u saobraćajnoj nesreći. Nakon muževe smrti ona se htjela vratiti na Zanzibar što joj brat nije dopustio.
Kako bi stekla sredstva za preživljavanje pošto po njemačkim zakonima nije mogla nasljediti imovinu muža radila je kao učiteljica arapskog. Potom je 1886 godine napisala knjigu Autobiografija Arapske princeze Zanzibara koja ju je proslavila. Knjiga je izdana na njemačkom, a potom biva prevedena na engleski, arapski i druge jezike.
Kombinacija egzotičnosti, slave i kraljevskog porijekla je omogućila njoj i njenoj djeci da budu prihvaćena u najviše slojeve europskog društva. Njen kćer Rosalie se tako udala za njemačkog generala, a sin u obitelj britanskog ministra.
Početkom 21 stoljeća njen život se počeo koristiti u propagiranje multikulturalizma. Knjige, spomenici i slično o životu Sayida Salme su počeli nastajati, biti pisani u Njemačkoj. Ukratko ona se navodi kao pozitivan primjer migranta koji se uspio u 19 stoljeću uključiti u europski život, asimilirati.
U skladu s svim navedenim kao i Njemačkom woke kulturom koja traži da se ulicama daju imena po Afrikancima nikoga neće iznenaditi prijedlog da ona dobije ulicu. Ta ulica se trebala nalaziti u Hamburgu gdje je ona provela sretne godine svog života.
Prvi put je tako nešto bilo predloženo 2016 godine što biva odbijeno. Isti prijedlog će biti odbijen 2017 godine, ali na kraju biva prihvaćen kada ga kasnije predloži Zelene stranka. Sve u svemu Hamburg je u veljači 2020 da se trgu da njemačka verzija imena arapske princeze (Emily Ruete) i za to je osiguran novac.
To je sve učinjeno bez da je itko ikada pogledao njena stajališta, njen život ili čitao njenu autobiografiju. Kada se u pripremi izgradnje spomenika otkrilo da je ona imala robove i nisko mišljenje o crncima svi su ostali u šoku. Rezultat toga je bilo poništavanje odluke o dodjeli trga Sayida Salme.
Općenito govoreći po ovom pitanju nje su se njemački progresisti podjelili u dva bloka. U blok onih koji vjeruju u to što propovjedaju i licemjera. Licemjeri tvrde da se arapsku princezu 19 stoljeća ne može ocjenjivati moralom 21 stoljeća. Mi ih nazivamo licemjerima pošto je riječ o istim onim progresivcima koji osuđuju Bismarcka i neke druge europske lidere.
U određenom smislu ti licemjeri predstavljaju glavni problem multikulturalista. Čovjek se može ili ne složiti s raznim razmišljanjima, ali nikada s onim što zagovaraju licemjeri.