Poljoprivredni nametnici
Posljednje godine u Europu osim zelene tranzicija obilježava i postepeno ćemo reći ciljano uništenje poljoprivrede. Razlog za to su poljoprivredni nametnici koji se zahvaljujući Europskoj uniji ne mogu uništiti.
Kada su Europljani došli u novi svijet oni su s sobom nenamjerno donijeli i bolesti na koje autohtoni Amerikanci nisu imali imunitet. Iako su naše zarazne bolesti bile puno efikasnije niti Amerikanci nam nisu ostali dužni pa su mnogima pokvarili seksualne odnose.
Riječ je o normalnom biološkom, bakterijskom, virusnom procesu. Različita podneblja imaju različite lokalne zarazne bolesti koje se zbog geografije i klime nisu dalje širile. One se nisu dalje širile do pojave prve globalizacije. Prva globalizacija rezultira prenosom zaraznih bolesti povezanih s ljudima i životinjama, a tek moderna brza globalizacija omogućava prenos bolesti na voćkama (i slično).
Na tu modernu globalizaciju se potom nadovezala briljantna, stručna europska vlada koja zabranjuje borbu protiv nje. Zbog toga danas imamo situaciju koju imamo.
Prije dvije godine smo govorili o orahovoj muhi koja uništava plod oraha. Riječ je o nametniku koji se tijekom modernog doba doselio u Europu s područja SADa.
Ministarstvo poljoprivrede je još 2021. uzgajivačima oraha savjetovala da se protiv orahove muhe bore insekticidom Imidan. Već sljedeće godine ministarstvo govori da je Europska unija zabranila taj insekticid,a 2023. navodi da ne postoji niti jedan dopušteni insekticid koji djeluje za orahovu muhu. Nužno je navesti da Europa uvozi orah iz SADa pošto tamošnji poljoprivrednici koriste insekticide protiv orahove muhe.
Sada već negdje 15 godina naše i ostale poljoprivrednike na europskom području muče smrdljivi martini. Nekada je riječ o afričkim, a nekada o azijskim smrdljivim martinima, ali priča je uvijek ista. Oni čine iznimnu štetu na jabukama, kruškama, vinovoj lozi, malina, borovnica, mahune, rajčice… i ne postoji insekticid protiv njih.
Zbog toga nam mediji savjetuju preventivne mjere za zaštitu voćaka,a reći ću i povrća. Oni nam savjetuju postavljanje mreža i ručno uklanjanje smrdljivih martina !!!
Normalno insekticidi protiv smrdljivih martina u stvarnosti postoje, ali oni su zabranjeni u Europi. Kao primjer ćemo navesti insekticid acephate koji je u Europi zabranjen na početku 21 stoljeća. Na zahtjev europskih poljoprivrednika vodila se rasprava o ponovnom dopuštanju tog insekticida čemu se protive ekološki nastrojene osobe.
Ove godine sada već u proljeće svi pričaju o japanskoj bubi koja uništava nasade lješnjaka i drugih kultura. Ove bube nisu izbirljive pa se hrane lišćem, cvjetovima, plodovima, a čak i korjenom biljke koju napadnu.
Istovremeno japanska buba jede gotovo sve kulture. Time želimo reći da napada sve od lješnjaka, preko vinove loze pa do kukuruza. Ako postavljate pitanje kako se boriti protiv nje pretpostavljam da odgovor već znate ? Tu ćemo samo citirati medijsku objavu: „borbu protiv štetnika otežava stroga europska regulativa koja ograničava izbor sredstava za zaštitu bilja”. Uličnim riječnikom rečeno ne postoje dopušteni insekticidi za borbu protiv japanske bube !?
Oni ne postoje u Europi, ali postoje u ostatku svijeta pa ćemo iz njega uvoziti ono sve što ovi nametnici unište jer mi, za razliku od njih ne smijemo štititi svoj urod.