Europska arktička strategija
Kako Europa očito nema dovoljno svojih problema ona odlučuje gurati nos tamo gdje joj stvarno nije mjesto. Primjer toga je europska arktička strategija iako ona nema izlaz na arktički ocean.
Vidjela žaba da se konj potkiva pa dignula nogu bi bio najbolji opis te europske arktičke strategije. Time želimo reći da je tim putem arktičke strategija iako nije na arktiku prva krenula Kina. Ona je izašla s svojom arktičkom strategijom još 2018., ali u njoj ona priznaje jednu „sitnicu”.
U tekstu kineske arktičke strategije se priznaje da Kina nije arktička država. Strategija direktno govori: „Kina je država bliska arktiku. Ona je jedna od kontinentalnih država koja je najbliža artkičkom krugu pa stoga…”
Držeči se se svoje strategije kineski stručnjaci su 2024. izračunali da sjeverni, arktički pomorski put skraćuje putovanje za 40% pa je on u kineskom interesu. Nešto slično govori i ruska arktička strategija kojoj je ovaj put strateški cilj, a tu su uvijek i tamošnje sirovine.
Prije nego što krenemo dalje red je spomenuti i stvarne arktičke države. To su prije svega Rusija, potom Norveška, Grenland, Kanada, SAD i možda Island. Tim završava popis arktičkih država, a red je napomenuti još da Grenland kojim upravlja Danska nije u sastavu EU. On to nije jer su još prije više od 40 godina tamošnji stanovnici glasovali za napuštanje Europske unije.
Osim tih navedenih 6 arktičkih država u arktičkom savjetu još sjede Švedska i Finska jer se dio njihovog teritorija nalazi u arktičkom krugu. Ostale svjetske države počevši od ekvatorijalnog Singapura su države promatrači. Za razliku od svih navedenih Europska unija nije niti promatrač u arktičkom savjetu jer se tamošnje članice protive njenoj politici.
Početkom 2026. ministrica vanjskih poslova Europske unije, Kaja Kallas govori o nužnost europske arktičke strategije. U svom govori ona navodi: „naša strategija bi trebala biti povezana s vremenom u kojem živimo i svijetom kakav želimo vidjeti uključujući sigurno arktik”.
Drugim riječima ona je diplomatski rekla sve i baš ništa, ali taj govor označava početak nove strategije. 8 mjeseci kasnije 12 europskih lidera se srelo u Finskoj i izašlo s zajedničkom izjavom o arktičkoj strategiji. Na sastanku se govorilo o sjevernom pomorskom putu, iskorištavanju arktičkih sirovina i sigurnosnim pretnjama iz SAD, Kine i Rusije !?
U zajedničkoj izjavi po završetku sastanka šefova vlada baltičkih država, Rumunjske, Poljske, Grčke, Nizozemske, Francuske, Njemačke, Finske, Danske i Švedske govore:
„Mi se slažemo da Europska unija treba promovirati akcije za promociju stabilnost, održivog razvoja i prosperiteta istovremeno gledajući svoje interese… …Mi pozivamo da Europska unija pokrene više stratešku i proaktivnu politiku na Artiku”.
Za kraj nam je red reći da ponovno ne razumije kako država ili organizacija koja nema teritorij na arktičkom oceanu može išta na arktiku delati ? Jedino što oni mogu tražiti je da Island, Norveška i Grenland ponovno i ponovno glasuju dok ne izaberu ulazak u EU. Norvežani su to odbili 1972. i ponovno 1994., Islanđani sada, a Grenlanđani su istupili nakon referenduma 1982.
Iz tog razloga Europska unija nema izlaza na arktički ocean, ali to ju ne sprečava stvarati svoje strategije…