Homo erectus

  Neupitno najuspješniji član vrste Homo je bio Homo erectus koji je postojao gotovo 2 miljuna godina. On je ujedno i predak Homo sapiensa, puno bliži predak nego što smo do jučer mislili.

  Najraniji pripadnici vrste Homo erectus su prvi naši preci koji imaju proporcije tijela slične nama. To ujedno znači da su oni najstariji pripadnici vrste Homo koji su potpuno napustili život na drveću i prilagodili se životu na ravnicama s mogućnošću za duga hodanja.

  Fosilni dokazi ukazuju da je ovaj naš predak osim bioloških promjena prošao i društvene. Time želimo reći da se Homo erectus brinuo za svoje stare i povređene jedinke, koristio prvu verziju sjekire u ljudskoj povjesti i vatru.

  Te sve biološko, društvene, tehnološke promjene omogućavaju ovoj vrsti da se proširi po starom svijetu. Između svog nastanka približno prije 1.89 milijuna godina i nestanka prije 110 000 godina Homo erectus je postao dominantna vrsta na planeti Zemlji.

  Po napuštanju svoje afričke postojbine ova vrsta dolazi živjeti na područja s drugačijom prirodom i klimom. Rezultat toga postoje njegove bezbrojne evolucije oko kojih se i danas lome koplja. Najpoznatiji primjer toga je Pekinški čovjek, ali za našu današnju priču to je nevažno.

  Važan dio ispadne znanstveni podatak da je Homo erectus evoluirao u Homo heidelbergensis koji je direktni predak neandertalaca, denisovanaca i sapiensa (nas). Po trenutačnoj evolucijskoj priči heidelbergensis nastaje od erectusa prije 900 000, a potom neandertalci i denisovci prije 600 000 godina od njega.

  To nam je znanost govorila 2022. kada Svante Paabo dobiva nobelovu nagradu za otkriće genoma neandertalaca. Od tada do danas, znači u manje od 4 godine genetika je iznimno napredovala pa se jednostavna slika ljudske evolucije urušila.

  Homo erectus i dalje stoji na početku te slike, ali dosta ostalog se počelo mjenjati. Centar tih promjena po pitanju naših znanja o evoluciji čovjeka je postala Kina. Prvo su 2025. pomaknuli ili pokušali pomaknuti nastanak homo vrste s velikim mozgom 500 000 godina u prošlost, a onda dolazi novo iznenađenje.

  To novo iznenađenje postaje otkriće da su Homo denisovan i Homo erectus koji su živjeli na istom području imalo spolne odnose. Po tom otkriću oni ne samo da su ih imali nego su zajedno imali i djecu. Tim putem je dio gena erectusa direktno došao u denisovance, a potom iz njih u modernu istočnoazijsku populaciju.

  Tim otkrićem se dodatno urušava ona jednostavna evolucija koju znanost zastupa više od 100 godina. Riječ je bila o evoluciji koja je govorila iz A, nastaje B, iz B nastaje C, a iz C nastaje D itd. Ta teorija i dalje trži vodu, ali u nešto izmjenjenom obliku jer potencijalno govori da iz C i A može nastati D.

  U osnovi znanstvenici su do početka 21 stoljeća imali evolucijsku dogmu koja govori da su djeca, mješanci više vrsta Homo bila sterilna. Ta dogma propada otkrićem dijela genoma neandertalaca u našem, sapiensa. Ovo otkriće kineskih znanstvenika predstavlja samo nastavak tog rušenja znanstvene dogme.