Slobodne ruke

  Ruska invazija Ukrajine je dala slobodne ruke Erdoganu. On danas može raditi baš sve što poželi bez da Europa ili Amerika išta kažu.

  Prije sada već 16 mjeseci Armenija je izgubila rat protiv Azerbejdžana kojeg je podržala Turska. Prozapadni premijer Armenija Nikol Pašinjan je politički preživio vojni poraz u ratu za Nagorni Karabah i ove godine bio ponovno izabran.

  Nakon ovog poraza Armenija je započela pregovore s Turskom o normalizaciji odnosa. Kada ovdje govorimo o normalizaciji ciljamo za početak na otvaranje granice Turske i Armenije koja je zatvorena od propasti Sovjetskog saveza.

  Pregovori su se kretali u pozitivnom smjeru pošto je na dogovoru insistirao Washington,a onda se dogodila Rusija. Nakon ruske invazije Ukrajine Armenija je postala nevažno pitanje pa se Turska uživjela u ulogu posrednika između zapada i istoka.

   Drugi dokaz važnosti Turske nam nalazimo u njenom i Američkom protivljenju plinovodu demokracija. Riječ je o plinovodu koji bi plin iz mora pred Izraelom trebao dovesti u Grčku i ostatak Europske unije.

  Riječ je o plinovodu koji izaziva bijes Erdogana jer ga on ne može kontrolirati. Još u siječnju 2022 SAD koji je ranije podržavao ovaj plinovod mijenja svoju poziciju pa mu se počinje protiviti.

  Divljanje cijene plina nakon ruske invazije Ukrajine dovodi do odluke Izraela, Cipra i Grčke da potpišu ugovor gradnji plinovoda. Američki javni odgovor na ovo potpisivanje je dolazi praktički istovremeno.

  Victoria Nuland čiji se obilazak Grčke, Cipra i Turske „slučajno” poklopio s potpisivanjem sporazuma o plinovodu je došla objasniti zašto je plinovod glupa ideja. Nakon susreta s predsjednikom Cipra ona izjavljuje:

Potrebno je 10 godina za izgraditi plinovod, a za 10 godina mi ćemo imati puno zelenije izvore energije. Zbog toga je ovaj plinovod neisplativ”.

  Nakon tih riječi ona je pozvala Izrael, Grčku, Cipar i Tursku da zajedno rade na alternativnim pravcima dostave plina !? Njene riječi su bile diplomatski šamar prije svega Grčkoj čije more je Turska prije manje od dvije godine htjela ukrasti.

  Dok je Grčkoj ostao gorak okus u ustima, Armenija se našla goroj situaciji. Tamošnji premijer 14 travnja u parlamentu izjavljuje spremnost priznati da je Nagorni Karabah dio Azerbejdžana. Ta javna izjava čiji cilj biva normalizacija odnosa s Turskom i Azerbejdžanom dovodi do narodne bune u Armeniji koja se ne stišava.

  Najgore o svemu je da Armenska ekonomija ovisi o ruskom plinu kojeg plaća 7 puta jeftinije od Moldavije. Prozapadni premijer Nikola Pašinjan se našao u slijepoj ulici gdje danas potpuno ovisi o Putinu. Jednostavno Turska je SAD-u strateški važnija od Grčke, Cipra i Armenije zajedno.

  Istovremeno iz perspektive Rusije Turska ima političku težinu. Zbog toga odluka Turske kojom se zabranjuju civilni i vojni letovi na relaciji Rusija – Sirija nisu izazvali njene proteste. Gospodarstva ove države su poprilično povezana pa niti jedna ne želi povući drastične poteze.

  S jedne strane Rusija ovisi od prodaje plina koji putem Turske ide plinovodom u Europu, a Turska od ruskih turista. Zbog toga Turska vlada donosi 26 travnja odluku o prihvaćanju ruskog sistema bankovnih kartica imena MIR (svijet). Time se ona nada privući milijune ruskih turista koji sada više ne mogu ljetovati u Europskoj uniji !?

  Ukratko Turska kojom vlada autokratski predsjednik Erdogan koja je 2020 godine izopćena iz zapadnog sustava sada postaje politički centar Europe. Erdogan je prestao biti diktator,a postao uvaženi državnik čiji pomoć, milost svi tražimo.

4.9 7 votes
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
1 Comment
najstarije
najnovije najviše glasova
Inline Feedbacks
View all comments
trackback

[…] Slobodne ruke […]

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina