Turska i Grčka

Turski predsjednik Erdogan jednostavno ne može prestati da vrši vojne invazije, neuspješne vojne invazije država. Na početku je bila Sirija gdje je Turska prvo pomagala Islamsku državu, a potom se i direktno uključila invazijom sjevernih pokrajina.

Potom je početkom 2020 godina Turska izvršila “invaziju” Libije slanjem malo manje od 4 tisuće vojnika tokom prva 3 mjeseca ove godine s ciljem pomoći tamošnjoj vladi koja gubi građanski rat. Svojom vojnom intervencijom Erdogan je produžio građanski rat na neodređeno vrijeme pošto je u posljednji trenutak spasio omraženu libijsku vladu.

17 lipnja 2020 godine Turska je započelo s invazijom sjevernog Iraka kako bi na teritoriju Iraka izgradila vojne baze. Sve u svemu Turska armija se zaustavila nakon što je okupirali granični pojas u dubini od 40 kilometara nakon čega je započela s gradnjom 30 “privremenih” vojnih baza. Nezadovoljan što je doveo Tursku u ratno stanje “samo” s Libijom (i Egiptom), Sirijom, Irakom i Armenijom Erdogan se okrenuo prema Grčkoj.

Još krajem 2019 godine Turska je potpisala dogovor o pomorskoj granici s Libijom kao da Grčka i njeni otoci ne postoje. Po tom sporazumu o granici sve more oko Cipra, Rodosa i drugih otoka je u stvarnosti Tursko more i sav plin, nafta koji se u njemu nalaze su turski plin i nafta. U zajedničkoj izjavi Grčka, Egipat, Cipar, Francuska i Ujedinjeni Arapski Emirati (???) su nazvali taj sporazum protuzakonitim i oni su u tome bili u pravu. U skladu s tom izjavom 6 kolovoza 2020 godine Egipat i Grčka su potpisale svoj sporazum o pomorskoj granici između ove dvije države koji je u skladu s međunarodnim pravom.

Taj legalni sklopljeni sporazum o granici između Grčke i Egipta je u očima Erdogana posta crvena krpa na koju on odgovara slanjem broda za traženje nafte i plina u ono što je po međunarodnim zakonima Grčko more. Taj brod je tamo došao u pratnji 2 turska ratna broda što predstavljaju neupitnu vojnu agresiju. Odgovarajući na ovu provokaciju Grčka je proglasila stanje vojne uzbune za svoje vojne snage šaljući na isto područje svoje vojne brodove. Francuska koja je već ranije ove godine imala manji vojni okršaj s Turskom je jedina od članica Europske unije poslala Grčkoj u pomoć ratne brodove i par ratnih aviona.

Govoreći o svim ovim događajima, svoj ovoj turskoj agresiji različitih država turski predsjednik Erdogan je 15 kolovoza zamjenio teze riječima:”Onima koji su poslali terorističke organizacije protiv nas mi smo dali odgovor koji zaslužuju u sjevernom Iraku, Siriji, Libiji i na istočnom Sredozemlju. Mi smo im odgovorili i danas. Rekli smo im nemojte napasti naš brod za istraživanje nafte i plina ili ćete to skupo platiti”.

Te izjave, ti potezi Erdogana su izazvali stvarnu paniku u Grčkoj koja se danas boji turske vojne invazije. Taj grčki strah je potpuno neopravdan jer moderna Turska nikada nije udarila nekog tko joj može uzvratiti udarac,a Grčka to može ako dobije podršku NATO saveza i Europske unije.

Grci u ovoj priči nisu jedini koji se samozavaravaju jer u toj grupi se nalaze i takozvani demokrati/liberali koji misle da jedini problem predstavlja Erdogan. Po njihovom razmišljanju kada bi završio današnji autokratski turski režim sve bi bilo u redu, vratili bi se demokracija i sloboda. Predsjednik najveće turske opozicijske stranke, Republikanske narodne stranke je Kemal Kilicdaroglu. Riječ je političaru koji 2018 godine izjavljuje:”Ako pobjedim na izborima 2019 godine izvršit ću invaziju 18 grčkih otoka u Egejskom moru“.