Mi to možemo

Prije 3 dana se navršilo 5 godina od kada je Njemačka otvorila svoje granice migrantima i kada je Angela Merkel izjavila “Mi to možemo”. Ovo je priča o tim danima, ovo je priča o tome kako je donesena ta odluka i što se potom događalo unutar vlade Njemačke i CDU-a.

Središnji dio ove priče zauzima Njemački Federalni ured za izbjeglice i migracije (BAMF), U određenom smislu Federalni ured za izbjeglice i migracije funkcionira pod pritiskom “humanitarnih organizacija” da odobrava boravak izbjeglica i migranata, a s druge strane djelatnici ovog ureda dobivaju koverte za istu stvar. Kako bi objasnili način funkcioniranja dovoljno je navesti da je ured ove organizacije u Bremenu bio pod optužbom da je izdao 18.000 azila u zamjenu za novac.

Sve u svemu 25 kolovoza 2015 u 04:30 Federalni ured za izbjeglice i migracije je na Twitteru napisao “Njemačka više ne provodi Dublinsku proceduru za izbjeglice iz Sirije” ili drugim riječima Njemačka će primiti sve Sirijce koji dođu na granicu Europske unije. U trenutku kada ova vijest izlazi na Twitteru niti Angela Merkel niti njen šef stožera Peter Altmaier nisu o tome ništa znali.

Reakcija na tu vijest među migrantima je dočekana s apsolutnim oduševljenjem dok su među Njemcima reakcije bile potpuno suprotne. Tog 25 kolovoza 2015 godine u Duisburgu se održavala manifestacija “Živjeti dobro” na kojoj su oko 12 sati građani rekli Merkel da migranti predstavljaju invaziju. U Saskoj su s druge strane tog istog 25 kolovoza 2015 godine vikali o Merkel “izdajica naroda” i “kurva”.

Odgovarajuće na te otvorene kritike Njemaca Anglela Merkel ih 31 kolovoza 2015 godine u medijskom nastupu upozorava da ne demonstriraju protiv primanja migranata koji dolaze u Njemačku. Još je u tom svom govoru navela da postoji nulta tolerancija prema onima koji dovode u pitanje dostojanstvo drugih.

Praktički istovremeno kada je tako Angela Merkel prijetila onima koji se protive primanju migranata njen zamjenik, zamjenika kancelarke i predsjednik SPD-a Sigmar Gabriel je govorio nešto potpuno suprotno. U izjavi za medije danoj tog istog 31 kolovoza 2015 godine on izjavljuje nešto potpuno različitog. On je izjavio “Mi smo suočeni s pretnjom socijalnih i društvenih tenzija. Primanje tako velikog broja migranata iz drugih kultura neće proći bez konflikta. Mi o tome trebamo otvoreno govoriti i pripremiti se za njega”

Na sastancima unutar CDU-a i Njemačke vlade Anglela Merkel se tih dana nalazi pod stalnim napadima pa se na jednom od sastanaka 15 rujna 2015 opravdava riječima “Postoje situacije o kojima se ne može razmišljati 12 sati. Jednostavno potrebno je odmah donijeti odluku, a ovo je bila jedna od tih situacija”.

Dva dana kasnije direktor Federalnog ured za migrante i izbjeglice koji je pokrenuo veliku migraciju je najuren s svog radnog mjesta. Službeno govoreći podnio je ostavku iz osobnih razloga, ali svi znamo što se stvarno dogodilo. Za kraj ovih navođenja stvarnih događaja od prije 5 godina navesti ćemo još samo interni sastanak stranke CDU/CSU koji se održao 22 rujna 2015 godine. Na sve tamošnje kritike Merkel viče, odgovora “Ne zanima me ako je moja krivica da migranti dolaze u Njemačke. Oni su sada ovdje”. To je predstavljao njen odgovor na vijest da članovi masovno napuštaju stranku zbog njene odluke da primi migrante, dok je na primjer Julia Klockner, zamjenica predsjednice CDU-a (Merkel) na tom sastanku izjavila čuđenje da se imam koji je došao s migrantima odbija s njom rukovati jer je žena. Time završavamo ovaj tekst o danima koji su protresli Europu. Svi ćemo se složiti kako se ova istinita priča jako razlikuje od one koji su stvorili mediji u kasno ljeto 2015 godine !?