Mohačka bitka
Danas 29 kolovoza se obilježava godišnjica Mohačka bitke. Poraz Ugarske vojske u ovoj bitki je označio prestanak postojanja Hrvatsko-ugarskog kraljevstva koje se svojih posljednjih 150 godina postojanja nalazilo u konstantnoj dinastičkoj krizi.
U Hrvatskoj je vrlo dobro znana navodna kletva kralja Zvonimira koja predstavlja jedan od naših narodnih mitova, a ne istinu. S druge strane svi znamo da su naši vladari imali problem s potomcima tako da niti Petar Krešimir IV, niti Zvonimir niti Stjepan II nisu imali djece. Kraljevi Hrvatsko-ugarske države su u određenom smislu te riječi naslijedili te probleme tako da su u razdoblju 1276-1526, znači u 250 godina kraljevi ostavili iza sebe samo 2 puta muškog potomka.
Prvi put se to dogodilo nakon smrti Karla Anžuvinca kada ga 1342 godine nasljeđuje sin Ludovik I i potom nakon smrti kralja Vladislava II 1516 godine kada ga nasljeđuje sin Ludovik II koji će poginuti u Mohačkoj bitki 29. kolovoza 1526 godine. Zbog toga se možemo složiti da je u stvarnosti kruna Hrvatsko-ugarsko kraljevstva bila ukleta ?
Priča o Mohačkoj bitci započinje 1490 kada bez nasljednika umire jaki kralj Matija Korvin. Tada ugarski velikaši za novog kralja izabiru Vladislava II pod uvjetom da im dopusti daljnje bogaćenje tako da je postao njihova lutka. To je htio nadoknaditi ukidanjem status kraljevine Hrvatskoj, ali je po završetku građanskog rata 1492 godine kapitulirao priznavši Hrvatskoj status kraljevstva.
Iz svega toga Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo je izašlo oslabljeno s državnim prihodima koji su bili smanjeni za 70-80 % i seljacima u stanju otvorene bune protiv velikaša. U doba kada započinje Turski napad 1526 godine kralj Ludovik II ima 20 godina i identičnu samoubilačku vjeru u sebe koju je imao njegov stric isto dvadesetogodišnji kralj Hrvatske i Ugarske Vladislav I pa je rezultat bio identičan.
Smrt kralja Ludovika II je dovela do nužnosti izbora novog kralja Bohemije, Hrvatske i Ugarske. Prvi je reagirao parlament Bohemije koji Ferdinanda Habsburga bira za svog kralj 24. listopada 1526 godine. Ubrzo nakon odluke Bohemije 10 studenog 1526 parlament Ugarske izabire za svog kralja Ivana Zapolju nakon čega poražena manjina zastupnika na ilegalnom zasjedanju 17 prosinca izabire Ferdinanda za kralja Ugarske.
Nakon ovih izbora oči Europe su se okrenule prema događajima u Hrvatskoj gdje na Cetinskom novogodišnjem zasjedanju Sabora 01 siječnja 1527 Kraljevina Hrvatska za svog kralja izabire Ferdinanda Habsburga. Ta tada izdana Cetingradska povelja postaje trajni neosporivi dokaz državnosti Hrvatske koju više nitko neće moći osporiti. Za razliku od Hrvatskog sabora, onaj Slavonski će za svog kralja izabrati 06 siječnja 1527 godine Ivana Zapolju što dovodi do građanskog rata u Hrvatskoj koji će olakšati turska osvajanja.
Na kraju možemo reći da je za Hrvatsku katastrofalna Mohačka bitka koja se održala 29 kolovoza 1526 godine rezultirala potvrdom sada već njene neupitne državnosti za što su se Hrvati borili s Ugarskim kraljevima u 14 i 15 stoljeću.
Povjesničari su s druge strane događaje s kraja 1526 godine odlučili prikazati retroaktivno. U tom retroaktivnom prikazu Ferdinand Habsburg je bio 1526 izabran za legitimnog kralja Ugarske pa su u skladu s tim prikazom Hrvati i Mađari izabrali praktički u dogovoru istog kralja što predstavlja najobičniju laž. Mađari su te 1526 godine za svog kralja izabrali Ivana Zapolju koji je nastavio prokletstvo Ugarskih kraljeva. Kralj Ugarske Ivan Zapolja umire 22 srpnja 1540 godine, samo 14 dana nakon rođenja svog jedinog sina Ivana Žigmunda Zapolje koji postaje kralj Ugarske. Ivan Žigmund Zapolja će potom umrijeti bez potomaka kao i njegovi nasljednici na prijestolju