Turska u 2020

  Dok je dobar dio država ove godine bio potresen prije svega pandemijom korona virusa i njenim nuspojavama Turska je u političkom smislu imala fantastičnu 2020 godinu.

  Ona započinje 02 siječnja kada Turski parlament dava blagoslov za slanje vojske u Libiju kako bi se pomoglo vladi u Tripoliju koja gubi građanski rat. Dolazak Turaka je na kraju samo produžio patnje lokalnog stanovništva koje se nadalo kraju građanskog rata koji je započeo još 2011 zapadnom vojnom intervencijom. Na kraju Libijci su dobili nastavak patnji, a Turska je ojačala svoju reputaciju u svijetu.

  Potom je na red stigla izmučena Sirija u kojoj Turska već 9 godina organizira, plaća i naoružava islamističke teroriste. Krajem veljače ujedinjena vojska Al Qaide i Turske je pokušala osvojiti sirijski strateški grad Saraqeb. Lokalni sirijski garnizon je pozvao u pomoć zračne snage koje su bombardirale napadače. U tom bombardiranju će poginuti nepoznat broj islamskih terorista, ali i 33 turska vojnika. Erdogan će pretiti, ali se i na kraju povući jer ne želi direktni sukob s Rusijom.

  Ovu šamarčinu koju je Turska popila ona odlučuje pokriti s PR i drastičnom promjenom tematike pa praktički istovremeno s ovim događajem počinje masovno slati migrante na granicu s Grčkom. Ta odluka je ponovno iznenadila eurokrate koji je nisu mogli zamisliti, pa stoga nisu izgradili zaštitnu ogradu na granici kao što ju je bila izgradila Bugarska pa je sve to završilo velikom diplomatskom pobjedom Turske.

  Zadovoljan postignutim protiv Grčke i Europske unije Erdogan se primirio 3 mjeseca. To primirje je trajalo do polovice lipnja kada Turska vrši invaziju Iraka. Nakon što je turska vojska ušla 40 kilometara u dubinu iračkog teritorija ona se zaustavila i počela graditi 30 svojih vojnih baza.

  Nakon što je tako Turska izvršila na jedan ili drugi način napade prema istoku, jugoistoku, zapadu i dalekom jugu red je došao na bliski jug, na more. Do toga dolazi u kolovozu kada Turska šalje svoj brod za traženje plina i nafte u pratnji ratnih brodova u Grčko morsko područje. Ovaj put se Turskoj suprostavila koalicija koju čine Grčka, Cipar, Francuska, Egipat i Ujedinjeni arapski emirati. Bez obzira na to suprostavljanje Turski brod je izvršio svoje istraživanje nakon čega se vratio u matičnu luku.

  Već krajem sljedećeg mjeseca, znači rujna Turska je napala svog drugog istočnog susjeda Armeniju koja će napuštena od svih biti poražena od Azerbejdžana. U ratu koji će trajati više od 40 dana Azerbejdžan će uz pomoć turskih zračnih snaga i sirijskih islamista (turske paravojske) prisiliti Armeniju na kapitulaciju. To je već bilo vrijeme kada svi na gube strpljenje s Turskom počevši od SAD-om, preko Francuske pa sve do Rusije. Taj gubitak strpljenja je rezultirao ruskim zračnim napadom na tursku islamističku paravojsku u Siriji kada je ubijen veliki broj vojnika i potom artiljerijskim napadom u Nagorno-Karabakhu kada je ubijen zapovjednik druge turske islamističke paravojske. S izuzetkom ta dva napada svijet je mirno promatrao novi Turski trijumf nad još jednim svojim susjedom.

  Posljednji ovogodišnji veliki uspjeh Turske se tiče pomorskog incidenta s kraja studenog kada Njemački ratni brod vrši inspekciju turskog broda koji putuje za Libiju tražeći ilegalno oružje. Njemački komandosi su bili stupili na palubu turskog broda, ali su nakon protesta Ankare dobili naređenje Berlina da ga odmah napuste čime je formalno-pravno Turska osramotila Njemačku.

  Dok se to događalo u vanjskopolitičkoj sferi u onoj unutrašnjoj, ekonomskoj situacija se nekako držala pod kontrolom ako promatramo prije svega inflaciju. Godišnja inflacija u Turskoj će ove godine iznositi oko 12 % dok država istovremeno zadržava kompetitivnost svoje ekonomije uz pomoć devalvacije koja ove godine iznosi 28 %.

  Sve u svemu za agresivnu Tursku 2020 godina je bila iznimno uspješna. Njen jedini neuspjeh je formiranje koalicije država koja ju pokušava blokirati, ali dok u Berlinu vlada Angela Merkel Ankara se neće pretjerano brinuti.