Njemačka i Sirija

  Njemačka vlada već duže vrijeme pati od jedne neobične i istovremeno iznimno opasne fikcije koja utječe na državnu politiku. Tu fikciju slobodno možemo nazvati zaluđenošću islamističkim ektrenizmom u Siriji.

  Praktički svaki mjesec njemačka državna medijska kuća Deutsche Welle govori o jadnim Islamistima u Idlibu i o čudovištu koje se zove Assad. Prvo je tokom listopada DW izašao s 6 tekstova, reportaža o događajima u Idlibu kojim vladaju Islamisti, a kako oni nisu polučili zadovoljavajuće rezultate u studenom se okrenuo pričama o Assadu i navodnim kemijskim napadima na Islamiste pa je DW izašao s 7 tekstova, reportaža o tome.

  Da bi znali tko su ti Islamisti koje tako medijski podržava Njemačke najbolje bi nam bilo vratiti se malo u prošlost. Ti pobunjenici koje je koje je ranije sav zapad podržavao su nastupali pod motom „Kršćane u Bejrut, Alavite u grob”. Dovoljno je navesti da je u najvećem sirijskom gradu Alepu prije islamističkog osvajanja njegovog istočnog dijela živjelo 250.000 kršćana što je ubrzo svedeno na samo 100.000.

  Islamisti su potom u istočnom Alepu organizirali teroristički okupacioni režim znajući da ih niti lokalni suniti niti lokalni šiiti niti lokalni kršćani ne podržavaju. Taj teror u istočnom Alepu je trajao 4 godine do trenutka kada ga je sirijska vlada bez obzira na proteste zapadnih demokracija napokon oslobodila. Po sklapanju mirovnog dogovora za Alepo svi stanovnici i Islamisti su mogli izabrati da li žele otići živjeti u Idlib pod kontrolom Islamista ili na područja pod kontrolom vlade. 36.000 stanovnika i Islamista je izabralo Idlib, a 80.000 njih je izabralo vladu.

  To su danas stanovnici Idliba oko kojih Njemačka putem medija lije krokodilske suze glumeći da ne zna tko se tamo nalazi. U tekstu napisanom prije približno 40 dana Njemačka nas obavještava kako Idlib pati od korona virus pandemije i kako tamošnji stanovnici nemaju niti ljekove niti bolnice dok žive pod zaštitom Turske.

  Druge priče o Idlibu su o „sirijskom heroju” koji spašava živote gledajući nebo i javljajući kada se pojave sirijski ili ruski avioni koji bombardiraju „civile” ili o strahu „civila” da će sirijska vojska osloboditi Idlib. Te njemačke priče iz „Sirije” su izašle u medijima praktički istovremeno s tvrdnjama Human Right Watcha da rusko i sirijsko bombardiranje Idliba predstavlja ratni zločin.

  One priče koje su se manje, ali ipak pojavile u njemačkim medijima govore o sirijskim islamistima iz Idliba koji su se borili za sunitsku Tursku i sunitski Azerbejdžan protiv kršćanske Armenije u ratu Nagorni-Karabakh. Te priče,a prije svega priča o islamističkom zapovjedniku iz Idliba koji je poginuo su se pojavile u medijima, ali baš i ne u naslovu Deutsche Welle teksta. Teško je pričati o jadnim ljudima kada oni vode ratove za vjeru ?

  Najbolji primjer koordinirane akcije njemačkih medija s ciljem podrške islamistima i osude sirijske vlade nam dolazi 27.11.2020 kada dva najvažnija njemačka medija na engleskom jeziku (DW i Der Spiegel) izlaze istovremeno s tekstom o navodnom sirijskom kemijskom napadu. U oba teksta se čak navodi i jedan isti svjedok s copy-paste izjavom čime bismo sve o tome mogli reći.

  Za kraj ćemo samo navesti da iza ove kampanje protiv sirijskog režima ne stoji samo službena Njemačka nego i Otvoreno društvo koje je u Njemačkoj pokrenulo tužbu za ratne zločine protiv Sirije zbog upotrebe kemijskog oružja. Čak i da je Sirija na kraju krajeva upotrijebila kemijsko oružje protiv Islamista kojima je javno proklamirani cilj genocid kršćana i šiita iz Njemačke perspektive ispadne ludo da ona podržava islamiste u Siriji koji realno gledajući sanjaju i o uništenju Njemačke.