Turski izbori
Za manje od 3 tjedna u Turskoj se održavaju izbori koji mogu sve promjeniti. Konkretno 14 svibnja će se istovremeno održati turski izbori za parlament i predsjednika, a Erdogan bi ih lako mogao izgubiti.
O Turskoj i ili preciznije predsjedniku Erdoganu se može beskrajno govoriti. Na početku Erdoganove vladavine Tursku su svi promatrali s simpatijama. Riječ je bila o muslimanskoj demokraciji koja istovremeno biva primjer Zapadu i arapskim susjedima.
Zapad je tada obožavao Tursku smatrajući je primjerom prve uspješne muslimanske demokracije dok su arapske države htjele kopirati njen ekonomski model.
To je sve danas prošlo svršeno vrijeme pošto na Bliskom istoku i istočnom Mediteranu ne postoji omraženija država. Riječ je o zasluženoj omraženosti pošto se samo 2020 godine Turska zaratila ili došla na granicu rata s tucetom država.
Ta godina je bila počela slanjem turske vojske u Libiju, potom se nastavila ograničenim jurišom Turske vojske na Siriju. Nakon toga stiže lipanj 2020 kada Turske vrši ograničenu ofenzivu protiv Iraka, a ubrzo potom slijedi sukob na moru. U tom sukobu Turskoj su se bili suprotstavili Grčka, Francuska, Egipat i UAE. Ta godina će na kraju završiti s azerbejdžansko-turskim ratom protiv Armenije.
Time smo naveli samo događaje u kojima je Turska agresor samo 2020 godine !? Zbog toga danas svi mrze i svi se plaše Turske i to je dijelo Erdogana. Jedina država ili organizacija koja je sve oprostila Turskoj biva Europska unija koja ovu državu i ovog predsjednika smatra prijateljima.
To vanjskopolitičko nasilje Turske biva potpuno nevezano s unutrašnjopolitičkom situacijom. Erdoganov režim ima dosta autokratskih sličnosti s Putinovim, ali postoji i glavna razlika. Tu razliku predstavlja da Turska još uvijek ima demokratska obilježja koja stvarno omogućavaju izborni poraz predsjednika, autokrata.
Zbog tih demokratskih obilježja režima Erdogan je na prošlim predsjedničkim izborima koristio izborne trikove. On je na predsjedničkim izborima 2018 godine pobjedio pozivajući se na pokušaj puča iz 2016. Te 2018 godine njegova pobjeda nikada nije bila upitna. Kao dokaz toga ćemo ovdje samo navesti ispitivanje javnog mijenja održano mjesec dana prije izbora. Ono je davalo Erdogana 53.4 %,a njegovom najbližem protukandidatu 23.8 % glasova.
Danas 5 godina kasnije i ponovno oko mjesec dana prije izbora ista agencija za ispitivanje javnog mijenja daje drugačije procjene. Ona sada govori da će Erdogan osvojiti 41.5 % glasova, a Kilicdaroglu njegov glavni protukandidat 48.9 % !? Ukratko sadašnji autokratski predsjednik se nalazi u ozbiljnim problemima pa je pitanje da li će se uspjet iz njih izvući.
U slučaju Erdoganovog poraza novi predsjednik će postati Kemal Kilicdaroglu ili skraćeno KK. Osim očite podrške koju KK uživa u Turskoj zanimljivo je napomenuti da njega podržava i stranka Europskih socijalista. Riječ je o stranci ili preciznije koaliciji lijevih stranaka koji drže 145 mjesta u Europskom parlamentu !?
Govoreći o vanjskoj politici Kilicdaroglu je naveo da će Turska u slučaju njegove pobjede podržavati internacionalni poredak. To znači da mu je cilj stvoriti Organizaciju za mir i suradnju s Sirijom, Irakom i Iranom čime bi okončale turske agresije. Govoreći konkretno još o Siriji on je najavio prisilno vraćanje sirijskih izbjeglica natrag u Siriju. Tu odluku je objasnio riječima da smo svi najsretniji na svojoj zemlji !?
Ukratko Europska unija i Bliski istok napeto čekaju rezultat turskih predsjedničkih izbora čiji prvi krug se održava 14 svibnja 2023. Svi ih napeto čekamu nadajući se boljoj turskoj koja više neće biti remetelički faktor na istočnom Mediteranu i šire.