Eurokrate je ponovno iznenadila migrantska kriza
Danas kada je Europsku uniju ponovno iznenadila migrantska kriza, ponovno iznenadio turski predsjednik Erdogan red je zamisliti se o njihovoj sposobnosti. Kada gledamo sve njihove gospodarske i političke mjere od nastanka unije,a posebno u posljednjih 25 godina jedino što možemo vidjeti je njihov uspjeh u ciljanom snižavanju životnog standarda građana zapadnih članica Europske unije. Sve druge njihove mjere, njihova predviđanja su se pokazale potpunim neuspjehom.
Europska unija je bila nastala 1951 godine kao Europska zajednica za ugljen i čelik što je samo po sebi bila prva katastrofalna greška. Ugljen i čelik su bili osnovni resursi krajem 19 stoljeća,a još 1940 tih godina su počeli gubiti na važnosti zbog električne energije i nafte. To znači da već 1958 zbog kolapsa ovog tržišta Njemačka uvodi subvencije i carine.
Praktički identično se bilo dogodilo s prvim povezivanjem europskim valuta 1972 godine. Taj plan eurokrata po kojemu će Njemačka marka, Talijanska lira, Francuski franak i drugi biti zauvijek vezani stalnim omjerom se praktički istog dana kada je osnovan raspao, a slično će se dogoditi po ovom pitanju tokom osamdesetih, ali i početkom devedesetih.
Kao što je eurokrate potpuno iznenadio raspad SSSR 1991 godine tako ih je bio šokirala važnost uslužnog sektora. Nakon potpisanog Ugovora iz Amsterdama koji je stupio na snagu 1999 godine, eurokrati otkrivaju da su učinili greške jer nisu uzeli u obzira uslužne djelatnosti koje na prelasku u novo stoljeće dobivaju iznimnu važnost. Kako bi ispravili tu svoju grešku oni izlaze 2001 godine s Ugovorom iz Nice koji se bavi uslužnim sektorom.
Nakon tog „iznenađenja” koje projekcije Europske unije nisu mogle predvidjeti dolazi do financijske krize koju po njihovim riječima „nitko nije mogao očekivati”. Poslije ovog stvarno katastrofalnog događa uspjela ih je potpuno iznenaditi 2015 migrantska kriza,a da pojavu no-go zona u Europi niti ne spominjemo.
Sada poslije svega toga eurokrati su 2020 godine iznenađeni i šokirani novom migrantskom krizom koju pa baš „nitko nije mogao očekivati”. Iako praktički nitko to neće na glas izjaviti kompletna odgovornost za današnju migrantsku krizu stoji na plećima eurokrata pošto tokom posljednjih 5 godina Grčka realno gledajući ne postoji kao država. Ona se na primjer u europskom indeksu poslušnosti niti ne navodi kao samostalna država koja donosi svoje odluke nego kao teritorij pod upravom Europske unije pa toliko o njenoj neovisnosti. Za razliku od Bugarske ta i takva Grčka nije izgradila ozbiljni granični zid koji postoji na 269 kilometara dugoj Bugarsko-Turskoj granici tako da danas svi migranti iz Turske pokušavaju ući na teritorij Europske unije preko 200 kilometara duge Grčko-Turske granice koja nespremno čeka njihovu navalu.
Dok se nova migrantska kriza počela događati na tursko-grčkoj granici Europska komisija je bila zauzeta organiziranjem sastanka s tinejdžerkom Gretom Thunberg koja im je trebala objašnjavati zelenu ekonomiju. Da li je potrebno nešto više reći o nesposobnosti eurokrata da predviđaju događaje ?
Danas građani Europe žive u sistemu gdje im eurokrati određuju koliko će im niže biti mirovine 2050 godine, koliko se manje trebaju liječiti te 2050 godine, koliko će ljudi živjeti u EU, ali su ti isti eurokrati istovremeno iznenađeni današnjom migrantskom krizom. Ukratko gledajući sve ekonomske, društvene i političke projekcije eurokrata su im uvijek bile pogrešne, ali oni nam danas tvrde da znaju kako su sada u pravu i da mi svi moramo izvršavati njihova naređenja kako bi nama i našoj djeci sutra bilo bolje. Ništa bolje od toga ne ukazuje na apsurdnost i neposobnost Europske unije koja je uspješna jedino u ugnjetavanju vlastitih stanovnika.