Kovač protiv Plenkovića
Unutar HDZ-a se ovih dana vodi izborna kampanja za gotovo sve stranačke pozicije. Kako praktički nikoga izvan stranke ne zanima tko će biti izabran za predsjednika lokalnog ogranka stranke mi ćemo ovdje obratiti pažnju na kandidate za predsjednika HDZ-a i potencijalnog budućeg premijera Hrvatske.
Prvi kandidat je sadašnji predsjednik HDZ-a i hrvatske vlade Andrej Plenković. O njemu se stvarno jako puno toga može reći, a još više se o njemu pisalo. Protivnici ga zovu anemični Plenković jer zahvaljujući toj dijagnozi nije služio u vojsci tokom Domovinskog rata. Ta kritika baš i nema nekog smisla jer imamo identičnu ili vrlo blisku situaciju s našim ranijim premijerima. Za razliku od Francuske, Velike Britanije i SAD kojima je 25 godina po završetku Drugog svjetskog rata upravljao bivši vojni časnik kod nas za tako nešto nema nikakve šanse. Jednostavno naš politički sistem je izgrađen kako bi se tako nešto onemogućilo.
Jedna od najčešćih izjava Andreja Plenkovića je da on vodi HDZ na Tuđmanovom putu i ta njegova izjava je netočna. Na raspravi u Saboru 2017 godine bijesnom Plenkoviću je bila izletila izjava kako SDP želi dokazati da postoji znak jednakosti između HDZ-a od devedesetih do danas, to ljudi moraju znati nakog čega se naglo zaustavio znajući vrlo dobro što je izjavio. HDZ od Plenkovića ne da nije na Tuđmanovom putu nego je na putu Brisela, desnog centra i političke smrti. Koliko god je danas Andrej Plenković popularan u Europskoj uniji toliko je Franjo Tuđman bio omražen, izoliran zbog svoje politike oslobađanja okupiranog teritorija. Jedan odličan primjer kako politika desnog centra vodi do političke smrti stranke nam dolazi iz Austrije gdje je tamošnja Narodna stranka vodeći tu politiku bila spala na 24 % glasova da bi se potom napuštajući tu politiku vratila na 38 %. Tih 24 % osvojenih glasova ujedno predstavlja i budućnost HDZ-a dok vladajuća stranka vodi politiku desnog centra i državu drži na prvom mjestu indeksa poslušnosti u EU. O Andreju Plenkoviću se može još jako puno toga negativnog reći počevši od financijskog fetišizma, njegovog konstantnog nabijanja na nos kako su financije stranke i države pozitivne kao da to za članove stranke i građane ima ikakve važnosti, ali nema smisla dalje kritizirati. Predsjednika HDZ-a se ujedno mora pohvaliti na njegovoj političkoj spretnosti jer to mu stvarno nitko ne može negirati.
Govoreći o Miri Kovaču, drugom kandidatu za predsjednika HDZ-a za početak se mora naglasiti potpuna neorganiziranost kampanje što otvara previše pitanja o organizacijskoj sposobnosti onih koji ga podržavaju. Na svojim internet stranicama imena pobjedničkiput nema nikakvih najava okupljanja kao što tako nečega nema niti na Facebook-u. U slučaju ako postavite pitanje o budućem okupljanju “Pobjedničkog puta” na FB ono biva obrisano ili ako je poruka poslana emailom ili messengerom na nju ne biva odgovoreno. To predstavlja očiti primjer dezorganizacije i potpuno neodgovornog ponašanje onih koji “prodaju svoj proizvod” glasačima.
Za razliku od ove opravdane kritike izborne kampanje Pobjedničkog puta nužno nam je opravdano pohvaliti podršku Mire Kovač po pitanju paljenja karnevalske lutke u Imotskom, što je Plenković bio osudio. Taj napad na karnevalsku satiru po mišljenju Kovača podsjeća na vrijeme verbalnog delikta i jednoumlja po pitanju čega je on potpuno u pravu. Navodno je Voltaire još bio rekao:”Ja se ne slažem s tim što govoriš, ali braniti ću do smrti pravo da govoriš” i to je poanta demokracije,a sve ostalo jednoumlja i diktature.
Druga pozitivna stvar o kandidatu za predsjednika HDZ-a je da se od prvog dana protivio ratifikaciji Istanbulske konvencije. Tom odlukom on i njegovi kandidati za druge pozicije u stranci su dokazali ako ništa drugo da su spremni slušati razmišljanja svojih članova stranke za razliku od sadašnjeg predsjednika. Kovač, Stier i Brkić su se bili te 2018 godine javno pobunili protiv Istanbulske zbog roda pri čemu su bili potpuno u pravu iako nisu razumjeli punu implikaciju te konvencije o čemu smo pisali u ranijem tekstu.
Sve u svemu izbori unutar HDZ-a se održavaju izbori između opcije Andreja Plenkovića koji je organizacijski sposoban, financijski donosi korist stranci, ali ideološki urušava HDZ i opcije Mire Kovača koja ideološki zna pravu poziciju HDZ-a, ali im izgleda organizacijske sposobnosti nisu na visini.
Naša prognoza je da će Andrej Plenković ostati predsjednik HDZ-a i da će njegovi kandidati za potpredsjednika na čelu s Butkovićem osvojiti minimalno 2,a vrlo vjerojatno 3 potpredsjednička mjesta. Medijsko stvaranje navodnih napetosti, navodne mogućnosti pobjede Kovačeve opcije na nižim pozicijama predstavlja samo marketing s ciljem povećanja izlaznosti članova stranke na izbore. Plenkovićeva pobjeda će na kraju stvoriti realnu mogućnost za stvaranje velike koalicije u cilju „održavanja stabilnosti u državi” i ukidanja ostataka, ostataka neovisnosti Hrvatske.