10 godina u EU
Hrvatska danas obilježava 10 godina u EU. Tijekom svog prvog desetljeća u ovoj organizaciji, Europskoj federaciji Hrvatska se nekad na bolje, a nekada na gore jako izmjenila
U doba ulaska Hrvatske u Europsku uniju eurokrati su očekivali da će ona 2023 imati 29 članova. Taj plan su srušili građani kojima su njihove vlade dale mogućnost glasovanja na referendumima. Riječ je o planu kojeg je srušio San Marino kada su 20 listopada 2013 tamošnji građani odbili ulazak u Europsku uniju. Normalno puno poznatiji slučaj biva Brexit referendum nakon kojeg Velika Britanija napušta Europsku uniju.
Realno gladajući San Marino nije ušao u Europsku uniji zbog tamošnjih nesposobnih političara. Za razliku od naših koji su mijenjali zakon o referendumu u cilju ulaska u Europsku uniju San Marino to nije učinio. Zbog toga je u Hrvatskoj bilo dovoljno da na referendum izađe jedna osoba i glasa za EU da tamo uđemo dok je San Marino tražio kvorum.
Ukratko za ulazak Hrvatske u Europsku uniju je bilo glasovalo 28.83 % registriranih birača pa smo ušli u nju. S druge strane za ulazak San Marina u EU je bilo glasovalo 20.22 % registriranih birača pa on nije ušao jer ih je trebalo glasovati 32 %.
Tako smo ušli u Europsku uniju, a sada 10 godina kasnije to slavimo. Preciznije bi bilo reći da je naša elita u lipnju počela slaviti uspješno transformaciju Hrvatske. Ta proslava je započela lipanjskim dolaskom predsjednice Europskog parlamenta Roberte Metsola. Po njenim riječima Hrvatska je ostvarila iznimni uspjeh tijekom deset godina članstva. Na te riječi je naša elita zadovoljno pljeskala.
Dok je ona pljeskala mi smo razmišljali o tome što je Metsola mislila kada je to govorila. Da li je komentirala iz perspektive Europske unije ili Otvorenog društva/Soroša pošto je ona njegov potvrđeni agent. Normalno uvijek postoji i mogućnost da između politika Europske unije i Otvorenog društva ona stavlja znak jednakosti pa…
Nakon što smo to rekli red je sada baciti pogled na naše životne uvjete tada i danas. Prosječna bruto plaća u Hrvatskoj je 2013 godine iznosila 7 939 kuna ili oko 1050 eura. Danas ona bez obzira na vladinu politiku supresije plaća iznosi 1 547 eura. Drugim riječima prosječna bruto plaća se u 10 godina članstva u Europskoj uniji povećala gotovo 50 %. Riječ je o neupitno lijepoj vijesti i s time ćemo se baš svi složiti.
Ono što s druge strane nije baš lijepo biva da nas je po prosječnoj plaći preskočio veći broj članica EU. Te 2013 godine mi smo imali veću bruto prosječnu plaću od Litve, Estonije i Poljske, a jednaku kao Češka. Danas sve navedene države imaju veću prosječnu plaću od Hrvatske, a upravo ovih dana bi im se trebali pridružiti Latvija i Mađarska.
Druga pozitivna strana medalje našeg članstva u Europskoj uniji su europski fondovi. Krajem prošle godine vlada se pohvalila pozitivnim priljevima europskog novca u naše projekte. Po riječima Andreja Plenkovića Hrvatska je između ulaska u Europsku uniju i prosinca 2022 godine zaradila 68 milijardi kuna iz europskih fondova.
Ono što on po nama nije naveo su bili naši carinski gubici. Hrvatski prihodi od carina su se zbog ulaska u Europsku uniju smanjili 50 ili više posto !?
U cilju daljnje rasprave uzeti ćemo čak da su Plenkovićeve riječi bile 100 % istinite i da smo mi stvarno zaradili na članstvu. Stoga ćemo se ovdje upitati da li je 68 milijardi kuna navodno profita dovoljna naknada za 400 000 manje Hrvata Hrvatskoj ?
To bi ispalo da smo po svakom za Hrvatsku izgubljenom Hrvatu dobili 170 000 kuna ili oko 22 tisuće eura !? Sigurno smo da će ovdje neki reći kako je to OK, ali se mi s tim ne slažemo.
Na tih 400 tisuća Hrvatska koji više nisu u Hrvatskoj red je dodati i 124.121 stranaca koji u njoj rade. Ove godine će se broj stranih radnika povećati za 50 % pa će iznositi oko 180 000. Vlada je dodatno odlučila svima njima izaći u susret najavljući izmjene zakona o radnim dozvolama tako da one vrijede 3 godine.
Ukratko Hrvatska se počinje pretvarati u zavisno od interpretacije multikulturalni raj ili pakao. Sada nam ostaje samo čekati da sljedeća vlada svim tim gastabajterima da trajnu boravišnu dozvolu ili državljanstvo Hrvatske. To je još jedna neosporiva cijena našeg članstva u Europskoj uniji.
Mnogi će sigurno reći da je članstvo u Europskoj uniji bilo puno pozitivnije nego što smo ovdje naveli. Vjerojatno je to istina iz određenih perspektiva, ali ne i iz one običnog autohtonog stanovnika Hrvatske koji radi minimalno 176 sati mjesečno ili je u mirovini.