Degrowth

  U Europskom parlamentu je ove kao i prošlih godina održana konferencija Beyong Growth 2023 (Poslije ekonomskog rasta). Konferenciju su održale paradržavne nevladine organizacije koje podržavaju degrowth ekonomske politike.

  Portal Open Democracy kojeg financijski podržava Otvoreno društvo/Soroš definira degrowth na sljedeći način:

„Degrowth znači ukidanje ekonomskog rasta kao osnovnog socijalnog cilja. To implicira drugi smjer kretanja društva u kojima ona koriste manje resursa i gdje ljudi žive na način koji se razlikuje od sadašnjeg. Ekološki ekonomisti definiraju degrowth kao smanjivanje proizvodnje i potrošnje što će rezultirati smanjenjem korištenja energije i sirovina”.

  Na zapadu nam je iznimno važni časopis Nature izašao s svojom vizijom degrowtha. U njoj se navodi da bi bogate države trebale odustati od politike gospodarskog rasta. Za razliku od njih siromašne bi trebale nastaviti s tom politikom dok se po životnim uvjetima ne izjednače s bogatima. Kada bi se provodila takva politika Zapadne države bi prepustile korištenje prirodnih resursa siromašnim državama što bi ubrzalo njihov gospodarski rast. Završni cilj te politike bi bio jednaki životni uvjeti u svim državama svijeta i vođenje degrowth politike u svima njima.

  Naravno Nature istovremeno navodi da je cilj degrowth stabilizirati ekonomije i postići socijalne i ekološke ciljeve. To nije recesije u koje se pojavljuje kaotično i destabilizirajuće.

  Ima li smisla navesti da Extinction rebellion podržava degrowth ? Tijekom prošlogodišnjih demonstracija lokalne podružnice ove grupe oni su tražili degrowth ili po hrvatski odrast. Ta politika po njima predstavlja stvaranje lokalnih otvorenih ekonomija koje poštuju bioraznolikost i prirodu.

  Red nam je sada navesti par primjera degrowth ekonomskih politika koje sutra mogu doći do nas. Prva od tih politika bi bio zakon kojim se zabranjuju proizvodi s „ograničenim” životnim vijekom. Klasični primjer toga bi bio da vlade narede korporacijama da vrše nadogradnje naših mobilnih telefona 10 godina tijekom kojih se oni ne smiju nepopravljivo pokvariti.

  Drugi primjer bi bio porez na „smrt” vlasnika praznih kuća. Time bi ih se prisililo da ih čak i besplatno daju čime bi se smanjila potreba gradnje novih kuća.

  Treći primjer bi bio zabrana hrane proizvedene korištenjem antibiotika i kemikalija. To bi dovelo do pada proizvodnje hrane, ali…

  Oni kojima su interesantni primjer tih potencijalnih degrowth politika savjetujemo da pogledaju popis na ovom linku.

  Nakon što smo opisali što je to degrowth i kako to izgleda u stvarnosti red je vratiti se na početak, vratiti se u Europski parlament. Tamo su paradržavne nevladine organizacije (oksimoron) govorile kako promjeniti gospodarsku politiku. One su govorile kako prijeći s politike gospodarskog rasta na politiku poslije gospodarskog rasta.

  Ove u teoriji zelene organizacije su podijeljene u tri osnovne skupine. Prvu skupinu čine zagovornici zelenog i uključivog gospodarskog rasta. Oni traže ekološki porez, napuštanje fosilnih goriva, smanjivanje siromaštva i nejednakosti. Nužno ovdje biva naglasiti da oni zagovaraju politike gospodarskog rasta pod uvjetima koje smo naveli.

  Drugu skupinu čine zagovornici degrowth-a. Oni tvrde da gospodarski rast sam po sebi predstavlja problem jer se on temelji društvenoj eksplataciji, nejednakosti i neodrživosti.

  Treću skupinu su na ovom okupljanju predstavlja zagovornici post-growth (poslije gospodarskog rasta) razmišljanja. Ova skupina zagovara ideju da se prestanemo fokusirati na gospodarski razvoj, ali da ga niti ne odbacimo ako se on pojavi. Oni traže da se fokusiramo na promjenu sadašnje strukture gospodarskog rasta kako bi se postigla zaokružena vizija gospodarskog i društvenog razvoja.

  Današnji tekst ćemo zaključiti s našim razmišljanjima. Mi smatramo da je cilj degrowth gospodarske politike uplašiti utjecajne poduzetnike kako bi se progurala post-growth politika. To smatramo pošto je iznimno važan OECD u kojeg Hrvatska želi ući tu politiku proglasio 2020 godine svojim ciljem.

  Degrowth jednostavno predstavlja strašilo koje služi da post-growth politika bude prihvaćena kao nešto normalnog.