Uzori

  Možemo slobodno reći da su u razmišljanju stanovnika i elite uvijek postojale uzorne države, režimi koje želimo kopirati. Ti uzori su nam bili SAD, Švedska i Njemačka, ali sada ih više nema.

  Za stanovnike Hrvatske, a i šire Jugoslavije ili još šire Europe su uvijek postojale države koje su navođene kao primjer. Prva uzorna država je neupitno bio SAD. Još u 19 stoljeću je SAD svojim višim plaćama i slobodom da postaneš tko želiš bio uzor mnogim Hrvatima i Europljanima.

  Potom nakon Drugog svjetskog rata dolazi do eksplozije utjecaja SAD. Naši djedovi i bake (ili pradjedovi, prabake) su govorili s oduševljenjem o SAD-u. Oni su pričali o bogatoj državi koja je i nama pomogla s Trumanovim jajima i ostalim proizvodima u doba poratne krize. Praktički svi mi imamo nekog pretka koji se zaklinjao u veliki SAD i neupitan američki dolar.

  Kako su vijesti o stvarnom životu u SAD-u i/ili ratnim operacijama po cijelom svijetu dolazili kod nas tako je SAD gubio na popularnosti. Namjesto tamošnjeg divljeg kapitalizma zaljubili smo se u skandinavski model. Uzor nas svih je tada postao Švedski kapitalistički model.

  Riječ je bilo o modelu države blagostanja. Ta država blagostanja biva postignuta visokim porezima kojima se financira praktički savršeni javni servis s iznimnim socijalnim pravima. Taj kapitalistički model se slavilo praktički do 2010 godine,a onda je polako na scenu počela izbijati istina.

  Prvi dio te istine bivaju privatizacije u Švedskoj tako da se državni novac prelijeva u privatne poruke. Najsramotnija od tih privatizacija je ona edukativna. Potom Švedska postaje poznata kao država slučaj po pitanju migranata koji mogu baš sve raditi bez da budu izbačeni iz nje.

  Nakon propasti švedskog ideala pokrenuo se Njemački mit. Sada više ljudi nisu težili za švedskim, skandinavskim modelom države blagostanja nego za efikasnim njemačkim modelom.

  Za razliku od Francuske, Italije, SAD-a, Španjolske i Velike Britanije Njemačka je bila država koja proizvodi i izvozi. Istovremeno riječ je bilo o modelu koji je davao jedne od najvećih plaća svojim radnicima, a ujedno je održavao i nekakvu državu blagostanja. Zbog toga se Njemačku smatralo modelom za Europu i ostatak zapadnog svijeta.

  Onda je došlo do ruske invazije Ukrajine pa se otkrilo da je Njemački model puno toga, ali nije specijalan. Tada biva priznato se taj model temeljio na iznimno jeftinoj ruskoj energiji koja je korištena za pravljenje kompetitivnih proizvoda.

  Nestanak te jeftine energije dovodi do kolapsa ovog modela. Potvrda da govorimo o modelu koji neće biti obnovljen biva uništenje Sjevernog toka. To uništenje je rezultiralo i službenim industrijskim kolapsom u Njemačkoj od gdje korporacije počinju prebacivati industrijske pogone na druge kontinente.

  Njemački model sada više nikome nije uzor i to ne predstavlja neki realni problem. Realni problem predstavlja činjenica da više ne postoji niti jedan gospodarski model koji bi nam mogao biti primjer. SAD to više nije zbog raznih tamošnjih problema, Švedska, Velika Britanija i Njemačka to više ne mogu biti pa tko nam ostaje ?

  Japan i Južna Koreja ? To neće funkcionirati pošto ove dvije države najbrže demografski izumiru. Možda Australija ? 68 % australskog izvora predstavljaju sirovine, a najveća pojedinačna stavka su mineralna goriva. To jednostavno ne može funkcionirati. Normalno nitko na Zapadu ne želi kopiju kineskog modela pa smo se našli u slijepoj ulici. Time želimo reći da na Zapadu više ne postoji idealni gospodarsko-socijalni model koji predstavljaju inspiraciju stanovnicima drugih država. To predstavlja stvarni problem.

5 2 votes
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina