Soroš o Kini

  Soroš o Kini realistički gledajući nikada nije promjenio svoje mišljenje. On sada već više od 20 godina sanja otvaranje Kine nakon čega će ju njegove organizacije početi reformirati. Jedino što se promjenilo je saznanje da se to nikada neće dogoditi.

  Odluka „Čarobnjaka iz Oza”, odluka „šefa” zapadnog kapitalizma da počne ulagati u Kinu je izazvala nervni slom George Soroša. Početkom rujna najvažnije zapadne ekonomske publikacije su objavile pismo Soroša koje osuđuje BlackRock zbog investicije u Kinu. Službeni cilj njegove kritike je Xi, ali u stvarnosti on je ciljao na cijeli kinesku sustav.

  Prije 20 godina George Soroš je u Hong Kong-u govorio kako u Kini postoje tendencije prema otvorenom društvu. Tada je još naveo kako Kini predstoji još dugi put da prođe prema tome cilju. S zanimanjem je ujedno konstatirao da su Kinezi čuli za njega i da ga smatraju krokodilom koji sve proždire.

  Nakon ovoga ćemo se sjetiti njegovih razmišljanja o Kini iz 2009 godine iz intervjua za Financial Times. U njemu on govori da se Kinu treba uvesti u novi svjetski poredak, u svjetski financijski poredak.

  Po njegovom tadašnjem mišljenju Kina je član MMF-a, ali tu organizaciju kontroliranu od zapada u stvarnosti ne želi. Gledajući iz Pekinga SAD vlada sadašnji svjetskim poretkom pa oni za njega nisu zainteresirani. Zbog toga bi po Sorošu trebalo napraviti promjene, reforme kako bi poredak postao prihvatljiv Kini.

  Dok u prvom desetljeću 21 stoljeća George Soroš zagovarao dogovor s Kinom u drugom je od njega odustao. 2019 godine on je možemo to slobodno reći objavio rat Kini proglašavajući njenog predsjednika najvećim neprijateljem otvorenog društva. Na tome on nije stao nego je nastavio proglašavajući kineske tehnološke kompanije smrtnom opasnošću.

  Dodatnom novom opasnošću on je nazvao tamošnji društveni rejting građana koji „kontrolira ljude”. Zanimljivo nam se čini to da je prešutio kada su zapadne kompanije pokrenu društveni rejting, ali to je druga priča. Ako to rade njegovi prijatelji to je pohvalno, a ako rade neprijatelji…

  Zbog tog njegovog modernog gledišta možemo zaključiti zašto je George Soroš imao „nervni slom” 2021 godine. Njega je izazvala odluka najveće zapadne financijske institucije imena BlackRock da počne investirat u Kinu. U svojim napadima na tu investiciju i BlackRock on iznosi tucet optužbi.

  Prva od njih bi bila da Kina lažira svoje demografske podatke kako bi izgledalo da tamo živi više stanovnika. Nakon toga je osudio odluku Kine da zabrani poslovanje edukacijskim kompanija. Po njemu kineski predsjednik Xi (slika) jednostavno ne razumije ekonomiju pa bi se i zbog toga trebalo prestat investirati u Kinu.

  U skladu s svim navedenim osudio je odluku BlackRock da investira stotine milijardi dolara u kineske korporacije. Zbog te i drugih investicija on je zatražio da američki Kongres donese zakon o zabrani investiranja u Kini. Kao razlog za to je naveo da Kina predstavlja sigurnosnu prijetnju SAD.

  Postoje po našem pitanju dijelove njegovog bijesa s kojima se možemo složiti. Neki gospodarski potezi koje je povukla Kina otvaraju par ozbiljnih pitanja, ali tu ne smijemo ignorirati inerciju. Inercija po kojoj se kreće Kina će ju još desetljećima nositi naprijed bez obzira na potencijalno pogrešne odluke.

  Stvarni bijes koji George Soroš osjeća protiv Kine je bijes imperijaliste, kolonizatora čiji je projekt propao. Taj bijes se temelji na kineskom protivljenju Sorosevom otvorenom društvu i nevladinim organizacijama. On se temelji na neuspjehu u slamanju ljubavi Kineza prema svojoj domovini.

   To su u određenom smislu bile riječi „starog cara” koji zna da mu zamišljeni projekt neće nikada zaživjeti.