Rimski moment propadanja

  Rimski moment propadanja je postala interpretacija američkih medija o povlačenju iz Afganistana. Ta njihova interpretacija suvremenih događaja s onim antičkim se svakoj razumnoj osobi popela na vrh glave.

  Kao što smo ćemo govoriti u jednom od budućih tekstova SAD nije suvremena kopija Rima nego Kartage. Njihov gospodarski i društveni model je praktički identičan. Jedan je stvorio antički kapitalizam i iznimnu nejednakost u društvu, a drugi moderni kapitalizam i današnju nejednakost. U obje države vladajuća klasa je prije svega gledala vlastiti profit bez obzira na društvenu štetu.

  Te rimske parabole s kojima su počeli mediji još krajem 2016 godine ispadnu jednostavno smješne. Jedan od bezbrojnih tekstova koji stavljaju znak jednakosti između predsjednika Trumpa i Julija Cezara se zove:Dva čovjeka iznad zakona. Onda smo imali kazališne predstave u kojima je Julije Cezar obučen kao Donald Trump i bezbroj drugih stvari.

  Osnovni problem s tim antičkim parabolama bi bio da nakon Julije Cezara, nakon Donalda Trumpa treba doći Oktavijan August. U trenutačni američki politički model prvi rimski car bi se mogao bez problema uvući. On u stvarnosti nije bio car nego principus, prvi među jednakima. Danas bi ga nazvali predsjednikom države s vremenski ograničenim mandatom. Po isteku mandata rimski Senat ga je ponovno i ponovno birao.

  Moguće je zamisliti pojavu politički spretne osobe koja je popularna među narodom i tajkunima. Isto tako je moguće zamisliti da bi se zbog toliko popularne osobe ukinulo ograničenje na dva predsjednička mandata.

  Sada nakon povlačenja iz Afganistana „stručnjaci” su se ponovno početi pozivati na znakove rimskog kolapsa. Oni koji nisu dovoljno stručni se pozivaju na imena knjiga kao „The History of the Decline and Fall of the Roman Empire”.

  S druge strane „stručnjaci” traže povijesne događaje koje mogu povezati s današnjima. Kao što su prije 4-5 godina Cezara i braću Gracchi povezivali s Trumpom sada traže antičku poveznicu s Afganistanom.

  Neki su tu poveznicu počeli tražiti još u 1945 godini. Po njima 1945 godina je slična 117 godini za Rim. To su vremena kada su se SAD i Rimsko carstvo nalazili na vrhuncu svoje moći nakon čega ona počinje opadati. Ova „poveznica” navodi da su nakon te godine političari postali previše koruptivni ili ako ništa drugo nesposobni. To je na kraju dovelo do početka propadanja Rimskog carstva, a u ovoj analogiji i SAD-a.

  Drugi pokušavaju ovo povlačenje povezati s rimskim obrambenim ratom protiv Perzije 260 godine. To je godina kada je vojska predvođena cara Valerijana poražena od Perzijanaca (slika), a on sam bio zarobljen.

  Ovaj pokušaj stvaranja povijesne veze s situacijom u Afganistanu nema smisla. To nema smisla jer se borba vodila na neupitnom rimskom teritoriju,a ne u stranoj državi.

  U slučaju ako želimo raditi ikakve usporedbe između rimskom i modernog primjera tada treba gledati Decija. 238 godina poslije Krista je bilo doba 6 careva. Na prijestolju su se ubrzano izmjenjivali Maksimin Tračanin, Gordijan I, Gordijan II, Pupijen, Balbin i na kraju Gordijan III.

  Ta borba za vlast je ostavila dugotrajni politički ožiljak na rimsko društvo. Prije svega generali su znali da je nakon 238 godine sve postalo dopušteno,a krizu su inače stvorili političari. Oni su početkom 238 godine izglasovali smjenu cara Maksimina Tračkog što je stvorilo političku krizu.

  Sljedeće desetljeće je prošlo u pokušajima uzurpacije vlasti,a potom dolazi kratkotrajna vladavina Decija. Ovaj car će nakon vladavine kraće od dvije godine poginuti u borbi s Gotima. Njegova smrt je potresla Rimsko carstvo iz temelja pošto je Decije postao prvi car koji je poginuo u bitki. Njegova smrt je u pravom smislu te riječi najavila krizu i svima jasan znak da je moć Rima o opadanju.

  Onima koji žele uspoređivati antički Rim s suvremenim SAD ova usporedba predstavlja puno bolji primjer. Tu imamo političare koji iz čiste obijesti uništavaju svoju državu i vojni poraz koji svima u svijetu govori o padu snage moćnog „carstva”.