Smanjivanje novca za Hrvatsku
Izlazak Velike Britanije koja je više novca uplaćivala u Europski proračun nego što je iz njega koristila dovelo je do velike svađe država članica. Na jednoj strani su se našle siromašnije članice među kojima bi se trebala nalaziti Hrvatska što se zalažu za zadržavanje iste veličine kohezijskih fondova putem dizanja veličine uplata iz nacionalnih proračuna. Na drugoj strani se normalno nalaze bogatije članicama koje predvodi Njemačka kojima se ta ideja niti najmanje ne dopada što je rezultiralo današnjom velikom diplomatskom svađom članica oko novca.
U pokušaju da se postigne dogovor ili ako ništa drugo zauzme zajedničko stajalište 01 veljače se u Portugalu održao sastanak 17 država članica Europske unije na kojemu je sudjelovala i Hrvatska. Našem premijeru Plenkoviću je ovo okupljanje došlo politički u pravo vrijeme kako bi izbjegao dolazak na otvaranje proslave Rijeke, europske prijestolnice kulture ili nekulture kako tko želi. Iako je ovim putem inteligentno izbjegao za njega potencijalno problematičnu unutrašnjopolitičku situaciju, na vanjskopolitičkom planu ovo je ispalo vrlo problematično.
Hrvatska koja gospodarski gledano provodi drastičnu političku štednju zbog vladinog cilja što skorijeg ulaska u eurozonu svoj trenutačni razvoj temelji na europskim kohezijskim fondovima. To temeljenje na kohezijskim fondovima rezultira činjenicom da se 80 % svih državnih investicija temelji na europskom proračunu po čemu smo drugi u Europskoj uniji. Zbog toga red je pohvaliti našu adminstraciju koja uspjeva tako uspješno koristiti kohezijske fondove, ali isto tako moramo biti svjesni osjetljivosti naše ekonomije na svako smanjenje pritoka ovog novca.
Na ovom sastanku održanom u Portugalu su se okupile prije svega države koje dobivaju iz europskog proračuna više novca nego što ga u njega uplaćuju. Njihov osnovni cilj sastanka je bio zadržavanje dobivanja iste količine novca koju su do sada dobivali iz europskog proračuna i oko toga je vrlo brzo bio postignut konsenzus velikog dijela država.
Po završetku sastanka 17 država članica je pokušalo izaći s zajedničkom izjavom koja poziva na zadržavanje identične veličine kohezijskih fondova kao što je to bilo do izlaska Velike Britanije iz Europske unije. Kako se sve države nisu uspjele složiti oko ove izjave nju će potpisati 15 država dok će 2 odbiti potpisati izjavu. Potpisnici ove zajedničke izjave su bili Bugarska, Cipar, Češka, Estonija, Grčka, Mađarska, Latvija, Litva, Malta, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija i Španjolska dok su je Hrvatska, druga najsiromašnija europska država i Italija odbili potpisati.
Odbijanjem potpisivanja ove zajedničke izjave Hrvatska je podržala poziciju Njemačke nasuprot svih drugih bivših komunističkih država čime je s njima opet uspjela pokvariti odnose. Ovdje nema niti smisla raspravljati o gospodarskoj šteti nanesenoj Hrvatskoj tom podršku za smanjivanje primanja novca iz europskih fondova jer je ona na kraju i manje važna od naše potpuno pogrešne vanjske politike. Namjesto što se ulizujemo Njemačkoj glasujući za njene pozicije (što je ovdje učinila i socijalističko-populistička vlada Italije) mi bi trebali zajedno nastupati, a ne vrijeđati one koji imaju interese slične nama. Pitanje je da li ćemo mi ili preciznije naša elite ikada napustiti vazalski mentalitet i početi napokon jednog dana gledati vlastite interese.