Nigerijski veto

  Gospodarski model Europske unije pa u skladu s tim i Hrvatske se temelji na porastu kompetitivnosti i temeljem toga na izvozu. Trgovinski suficit Europske unije je prošle godine iznosio više od 200 milijardi eura što ne može neograničeno trajati. Svaki ekonomist će potvrditi da je taj model srednjeročno i dugoročno neodrživ pošto se on temelji na tome da će druge države neprestano uvoziti europske proizvode.

  Sada već prije prije nekoliko godina Nigerija je izborom Muhameda Buharija za predsjednika krenula putem svoje gospodarske samostalnosti. Svi su pretpostavljali što će izbor Buharija za predsjednika 2015 predstavljati pošto je on između 1983 i 1985 godine bio slučajni diktator. Njegova poltika tada, a i danas se temeljila na smanjenju uvoza i zamjeni uvoznih proizvoda domaćom proizvodnjom.

  Muhamed Buhari je stupio na dužnost predsjednika 29. svibnja 2015 godine, a manje od mjesec dana kasnije središnja banka je napravila popis od 41 proizvoda koje je postalo zabranjeno kupovati putem zamjene lokalnog novca za dolare ili eure. Na popisu zabranjenih proizvoda su se tako našli riža, margarin, palmino ulje, jestino ulje, pilići, konzervirana riba, tekstil, odjeća …….

  Rezultat te politike od koje se “makroekonomskim stručnjacima” Europske unije diže sva kosa na glavi je rast trgovinskog deficita Europe i suficita Nigerije. Nigerija, jedan od najvećih svjetskih izvoznika nafte je imala suficit s Europskom unijom koji je 2016 godine iznosio “samo” 2 milijarde eura. Potom je on sljedeće 2017 godine iznosio 5 milijarde, a 2018 godine je skočio na 10 milijardi eura. Ti podaci nisu propagandni podaci nigerijske vlade nego govorimo o službenim brojevi Europske unije.

  Veću prije svega političku štetu Europskoj uniji je učinila odluka nigerijske vlade da odbije potpisivanje ugovora o “slobodnoj trgovini”. Sve druge članice Ekonomska zajednice Zapadne Afrike (ECOWAS) su potpisale ugovor o slobodnoj trgovini s EU, ali bez potpisa Nigerije riječ je o mrtvom slovu na papiru. Na sastanku s veleposlanikom Europske unije predsjednik Nigerije je izjavio da on neće nikada potpisati sporazum o “slobodnoj” trgovini jer da treba misliti na mlade i zaštiti nacionalnu industriju.

  Prošle godine je toj listi zabranjenih proizvoda dodano i mlijeko na čiji uvoz Nigerija godišnje troši 1.2 – 1.5 milijardi dolara. Istovremeno s ovom odlukom bila je donesena i ona o jeftinim kreditima lokalnim proizvođačima mlijeka. Ta prva odluka je dovela do ogromnih protesta, pa je u veljači ove godine povučena s tim da su samo pojedine zapadne korporacije dobile mogućnost uvoza mlijeka što ukazuje na potencijalnu korupciju. Zašto te tvrtke, a ne neke druge, dok istovremno nitko ne propituje zašto Nigerija ne proizvodi dovoljno mlijeka za svoje potrebe. Razlog za ovu mliječnu kapitaliciju nalazimo u snazi nekih korporacija, ali i nezadovoljstvu naroda nestašicom mlijeka.

  Bez obzira na ovu mliječnu kapitulaciju Nigerija je pokazala totalni promašaj europskih politika kada se one nađu u sukobe želje neke i ambicioznije države koja želi pokrenuti vlastiti razvoj. U određenom smislu Nigerija želi postati afrička Kina,a s svojih 200 milijuna stanovnika i neograničenim izvorima jeftine energije ima sve što joj je potrebno za tako nešto. Sadašnja domoljubno nastrojena elita zna da se to može postići samo uz zaštitu i razvoj domaće industrije koja je 2017 godine činila samo 9 % BDP-a.

  Sve u svemu pitanje je da li će sljedeća vlada nastaviti putem gospodarske neovisnosti, ali nam je s druge strane zanimljivo primjetiti kako se kompletna trgovinska politika Europske unije raspadne kada se nađe u sukobu s državom koja zna što želi

5 1 vote
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina