30 godina iluzija
Posljednjih 30 godina europska i američka elita su kopirale univerzalističku dogmu propalog komunizma. Dok su komunisti fantazirali da će u skladu s marksističkom teorijom sve države postati komunističke zapadna elita je izašla s fikcijom da će sve države postati liberalne demokracije.
To je bilo razdoblje u kojemu su zapadni političari, bankari, direktori neprekidno tvrdili kako je u našem interesu da se naša proizvodnja zatvori i preseli u Kinu ili neku drugu državu dok su vlade blagoslovljivale ta preseljenja. To je u njihovim glavama stvorilo sistem zapadne kapitalističke aristokracije koja će zauvijek biti podržavana i održavana od jeftinih kineskih, vijetnamskih i drugih radnika. Njihova ideja, fikcija tokom ovih 30 godina je bila ukidanje državnih granica kojom će njihova moć biti zauvijek učvršćena.
U određenom smislu između te korporativne aristokracije i baruna razbojnika iz 19 stoljeća jednostavno nije bilo nikakve razlike. Baruni razbojnici 19 kao i 21 stoljeća simboliziraju korupciju i monopol, a jedina razlika između prvih i drugih predstavlja domoljublje. Prije i poslije svega baruni razbojnici 19 stoljeća su bili nacionalisti dok se za sadašnje to baš i ne može reći. Onima koji sumnjaju u tu tvrdnju ćemo reći da pri kupovini novog automobila danas u Europi možemo birati samo između 6 tvrtki:Fiat, Ford, Porsche, PSA, Renault, Toyota a već sutra će ih nakon spajanja Fiat-a i PSA ostati samo 5. Znači govorimo o kontinentalnom monopolu u tradicionalnim industrijama bez da uopće spominjumo kompjutere, mobitele i internet ?
Dok je tako zapadna elita živjela u za sebe profitabilnoj iluziji globalizma i liberalizma Kineski lideri su radili svoj posao. Oni su znali da što više zapadna elita ulaže u Kinu ona je podložnija kineskom utjecaju, a što je podložnija utjecaju to će ta enormno bogata elita vršiti veći pritisak na vlastite vlade. Sve u svemu prvo je Kina zarobila zapadnu elitu koja je u nju ulagala, a potom je ta elita zarobila svoje vlade. Nitko zbog toga nema pravo kritizirati Kinu jer ona je vodila i ona vodi stvarnu, realnu nacionalnu politiku za razliku od zapadne korumpirane elite.
Ako se još moglo po završetku Hladnog rata tvrditi da će kršćanska, europska Rusija krenuti putem liberalne demokracije, da će kopirati zapadni sustav očekivati tako nešto o Kine s političkim-kulturološkim kontinuitetom dugim 2.200 godina je bilo ludilo. To ludo razmišljanje, ludo opravdavanje najbolje je prikazano riječima predsjednika Busha “Trgujmo s Kinom i vrijeme je na našoj strani” što je bilo u skladu s zapadnom kvazi ideologijom na početku 21 stoljeća. Puno tih kvazi stručnjaka i baruna razbojnika je govorilo “Za promoviranje demokracije u Kini ne treba koristiti politički pritisak. Dovoljna je poslovna suradnja”
Činjenica da je takvo razmišljanje bilo službeno 30 godina govori o propasti zapadnih edukacijskih ustanova gdje se obustavilo učenje politike i strategije što je zamjenjeno podučavanjem o statistici i kvantitativnim metodama. To je na kraju rezultiralo analitičarima koji ne razumiju niti osnove funkcioniranja države i niti osnove funkcioniranja gospodarskog sistema.
Niti jedna globalna sila nije nikada u povijesti izvršila takav ideološki i strateški debakl kao što su to učinili SAD i općenito zapadni svijet. Niti jedna nije tako lako tako brzo za možemo to slobodno reći Judine škude prodala svoju dominaciju i svoj narod. Danas zahvaljući korona virus situacija se počinje mjenjati, ali to je gledajući puno stvari jednostavno prekasno. 30 godina ludila je učinilo nepopravljivu štetu zapadu, a izgleda da s tim na društvenom pitanju još nismo završili.