Kraj Sovjetskog saveza

  Kraj Sovjetskog saveza je službeno nastupio na današnji dan 1991 godine. Tada  je Sovjetski parlament bio izglasovao rezoluciju o ukidanju države i proglasio sovjetske republike neovisnim državama..

  Da će SSSR okončati svoje postojanje već prije 1992 godine u to vrijeme nitko nije mogao očekivati. U realnosti nitko to nije mogao sanjati 1985, ali je Staljin to vidio u svojim noćnim morama 1922. Tada u svađi s Lenjinom on izjavljuje „u slučaju ispunjavanja određenih gospodarskog-političkih uvjeta SSSR će prestat postojati”.

  Lenjin je dobio tu raspravu i po riječima Putina postavio bombu u temelje SSSR-a. Ta bomba je bila ustavna mogućnost istupanja Sovjetskih republika iz sastava države.

  Nju će na kraju aktivirati generalni sekretar Komunističke partije Sovjetskog saveza Mihail Gorbačov. Svojom politikom eliminiranja političkih protivnika, ukidanja cenzure, gospodarskih reformi i odbijanjem korištenja sile. Tim mjerama on je vrlo brzo uspio likvidirati Sovjetski savez.

  Gorbačov i danas 30 godina nakon što je uništio državu čiji teritorijani integritet je trebao štiti objašnjava da je napravio dobru stvar. Po njemu Sovjetski sistem se nalazio u slijepoj ulici pa ga je trebalo reformirati (perestrojka). Činjenica da je ta reforma dovela do raspada Sovjetskog saveza nije njegova krivica nego krivica članova sovjetske vlade koji su ga htjeli smjeniti u srpnju 1991 godine.

  Po njemu drugi krivac za raspad Sovjetskog Saveza je tamošnja Komunistička partija kojom je on predsjedao. U drugom razgovoru za medije Gorbačov izjavljuje da je u travnju 1991 Centralnog komiteta podnio ostavku na položaj generalnog sekretara, ali da su ga nagovorili da ju povuče.

  Normalno u tom popisu krivaca za raspad SSSR on navodi i Jeljcina. Ukratko svi su krivi za raspad države osim onoga tko je njome predsjedao, osim Gorbačova.

  On u svojoj priči ignorira da je rat Armenije i Azerbejdžana započeo još 1988 godine kada nitko nije mogao zamisliti propast SSSR-a. To nam ujedno znači da je za sve vidljiv raspad države započeo još tada kada je Gorbačov bio na vrhuncu vlasti i moći.

  Isto tako Gorbačov ignorira referendum iz 1991 godine na kojem je 113 od 185 milijuna registiranih glasača glasovalo za nastavak postojanja SSSR-a. U 9 sovjetskih republika u kojima je on proveden građani su glasovali za SSSR-a dok je 6 republika odbilo provesti referendum. Strogo pravno gledajući oni su tada bili u stanju pobune protiv središnje vlade bez da je Kremlj išta poduzeo.

  Sovjetski Savez je iskreno govoreći bila diktatura koju je njen diktator, Mihail Gorbačov odlučio ukinuti. To je početak i kraj priče pri čemu mi ne smijemo nikada zaboraviti da se tamošnja situacija iznimno razlikovala od one u Jugoslaviji.

  Dok se u nekim stvarima ona razlikovala u drugima je ostala ista. Propast Sovjetskog saveza je doveo do građanskih ratova, međudržavnih ratova i etničkih čišćenja. Trenutačno najpoznatiji takav rat je onaj Armenije i Azerbejdžana, dok je ostatak svijeta zaboravio na sukobe devesetih. To su bili azerbejdžanski građanski rat, gruzijski građanski rat, moldavski građanski rat, tadžikistanski građanski rat (1992-97), etnička čišćenje u Kirgistanu kao i Čečenski ratovi.

  Tim žrtvama možemo dodati i milijune koji su nepotrebne umrli od posljedica raspada Sovjetskog saveza. Zbog svega navedenog predsjednik Putin naziva kraj Sovjetskog saveza katastrofom i on je tu potpuno u pravu. Smrt milijuna ljudi nakon ukidanja SSSR se ne može zvati nikako drugačije nego katastrofom.

  Sutra ćemo govoriti o novom vremenu, novom vladaru koji se pojavio nakon predstanka postojanja SSSR-a.