Herson

  Rusko prepuštanje Hersona Ukrajini ukazuje da je netko u Moskvi napokon počeo strateški razmišljati. Kako se grad Herson nalazi na pogrešnoj strani Dnjepra on je za Rusiji bio neobranjiv.

  Priča o Bitki za Herson započinje u prvim danima rata kada je Moskva vjerovala da će ispuniti maksimalističke ciljeve. To biva početno razdoblje rata kada Putin vjeruje da će mu biti moguće instalirati prorusku vazalsku vladu u Ukrajini.

  Ruska invazija je predstavljala potpuno iznenađenje za Ukrajince. SAD ih je bio upozoravao i upozoravao na rusku invaziju, ali nitko im zbog ranijih laganja nije vjerovao. Taj efekat iznenađenja je Rusija iskoristila za pokušaj osvajanja Kijeva i možemo slobodno reći druga neorganizirana osvajanja. Sastavni dio tih neorganiziranih osvajanja po principu uzmi što ti se nudi biva osvajanje Hersona.

  Ovaj ukrajinski grad koji je do 2014 godine bio proruski nastrojen Rusija osvaja već 02 ožujka 2022 godine. Niti mjesec dana kasnije završava ovo ludo, potpuno neorganizirano razdoblje ruske ratnih operacija završava  priznavanjem poraza u bitki za Kijev.

  Taj neuspjeh ruske ofenzive je rezultirao već tada zapadnim komentarima da je Rusija izgubila rat. Odgovarajući na te zaključke koje su prenosili i naši mediji mi smo naveli da postoji pobjeda i pobjeda.

  Time smo ukazali na to da Rusija tijekom invazije nije uspjela osvojiti Kijev i tamo uspostaviti prorusku vladu pa da je zbog toga izgubila. Nakon toga smo govorili da je to maksimalistički cilj Rusije dok minimalistički predstavlja „oslobođenje” Donbasa. Ako tom „oslobađanju” Rusija dodat i kopnenu vezu Donbasa s Krimom ona će moći proglasiti pobjedu. Riječ je o minimalističkoj pobjedi, ali neupitnoj pobjedi koju nitko neće osporiti.

  Nastavljajući na tu tematiku u lipnju smo govorili o strateškim ciljevima svih sudionika rata. Tada smo još naveli da je cilj SAD da Rusija iskrvari, a Europske unije da rat što duže traje kako bi se sve „nuspojave” zelene tranzicije prebacile na Moskvu.

  U skladu s tom politikom Europska unija ovih dana raspravlja o ratu poslije rat. Riječ je o politici držanja sankcija Rusiji i nakon završetka rata bez obzira na posljedice po nas. Tim sankcija Europska unija će umjetno održati visoke cijene fosilne energije tako da zelena energija ispadne povoljna.

  Dok se ovo događalo u visokoj politici linija fronte se nije drastičnije mijenjala. Da u lipnju 2022 je Ukrajina provela uspješnu protuofenzivu u pokrajini Herson, ali strateška situacija se nije mijenjala. Do drastične promjene dolazi tek nakon što 08 listopada Sergej Surovikin postaje zapovjednik ruskih snaga u Ukrajini.

  Pod njegovim zapovjedništvom Rusija počinje raketiranjem uništavati ukrajinsku infrastrukturu. Riječ je inače o vojnoj strategiji koja je bila bezbroj puta ranije upotrebljavana pa nam nije jasno zašto je Rusija do sada čekala.

   Drugi dio, teži dio njegove strategija biva napuštanje Hersona koji je realno govoreći neobranjiv. Teoretski Rusija je mogla Herson pretvoriti u novu verziju Staljingrada, ali u 21 stoljeću raditi tako nešto…

  Nakon ruskog napuštanja Hersona linija fronte sada ide preko 500 metara široke rijeke Dnjepro (slika). Racionalne osobe na Zapadu i Istoku znaju da je iznimno teško da ne kažemo nemoguće forsirati tako široku rijeku.

  Znači tim povlačenjem je stabiliziran hersonski front nakon čega dolazimo do dobro utvrđenih frontova Zaporožja i Donbasa. Ukrajina danas sanja proboj linije fronta kod Zaporožja, ali to trenutačno nikome ne izgleda realno.

  Ukratko linija fronta u Ukrajini je sada stabilno i iznimno utvrđena. Da tijekom sljedećih dana i mjeseci manja mjesta će vjerojatno bili oslobađana, ali situacija će se promjeniti samo ako netko izvuče „zeca iz šešira”.