Čile je upozorenje

  Čile je upozorenje za naše vladajuće. Najbolji primjer za to nam je očekivani izbor Gabriela Borića za predsjednika Čilea. Kada govorimo očekivani ne mislimo konkretno na njega nego na kandidata za predsjednika stvarne, a ne lažne lijeve koalicije.

  Čile se već godinama nalazi u revolucionarnom previranju. To previranje je započelo 2019 godine kada su tamošnji stanovnici rekli DOSTA dotadašnjem sistemu kojeg kopira Hrvatska.

  Riječ je o sistemu koji je utemeljio vojni diktator Pinochet u koristi najbogatijih članova društva. To je sistem u kojem je sve privatizirano, praktički poklonjeno takozvanim poduzetnicima. Nema nikakve veze da li govorimo o školskom sustavu, zdravstvu, mirovinama ili nečem četvrtom. Sve to je u Čileu privatizirano !?

  Taj sistem je stvorio ekstremnu nejednakost u državi i bijes koji je godinama tinjao. U početku su se tom sistemu protivili samo umirovljenici kada su vidjeli visinu mirovina koje im davaju obvezni mirovinski fondovi. Budimo realni pa priznajmo da nitko nije očekivao da će umirovljenici pokrenuti revoluciju pa ih se moglo ignorirati.

  To dotadašnje tinjanje se pretvorili u revolucionarni požar kada je odlučeno u glavnom gradu podignuti cijenu javnog prijevoza. Povišenje cijene je bilo samo 4 %, ali to je bila kap koja je prelila čašu.

  Nakon početka čileanske revolucije postignut je dogovor o održavanju referenduma kojim bi se promjenio sustav. Na referendumu su 2020 godine pobjedili zagovornici promjene što se ponovilo na izborima za ustavnu konvenciju (2021). Većinu mjesta su na tim izborima osvojili pripadnici višeg sloja, ali oni su se nalazili na listama lijevih stranaka.

  Mi smo te izbore bili nazvali kontrarevolucijom pošto su snage dotadašnje vladajuće stranke osvojile 40 % mjesta što im je dovoljno za blokirati „radikalne promjene”.

  Bez obzira na to nužno je naglasiti da su 60 % mjesta osvojili protivnici dotadašnjeg režima. Ta mjesta su osvojile osobe koje se protive tamošnjoj verziji HDZ-a i SDP-a !?

  Sada nakon tih izbora održanih 2021 održani su i predsjednički izbori u Čileu. Na njima je predstavnik lijevice, možemo čak reći radikalne lijevice osvojio 56 % glasova, a predstavnik dotadašnjeg režima 44 %. Taj izborni rezultat ukazuje na sličnost tih i ranije navedenih izbora. Praktički možemo reći da je lijevica mogla postaviti konja za kandidata i on bi pobjedio na izborima.

  Time ne namjeravamo vrijeđati Gabriela Borića nego samo konstatiramo da bi svaki predstavnik ljevice bio izabran za predsjednika. Kao dodatni dokaz za to će nam poslužiti da je on prošao put od psihijatrijskog lječenja do predsjednika u samo 3 godine !?

  Čileanci su već davno bili zaključili da im je potrebna osoba koja će ukinuti neoliberalni model. U skladu s tim su izabrali Borića da ukine obvezne mirovinske fondove i vrati u državno vlasništvo ono što ne bi nikada trebalo biti u rukama privatnika.

  Kako su tamošnje verzije HDZ-a i SDP-a to odbile učiniti Čileanci su se okrenuli onome koji je to obećao. Oni su izabrali ljevog radikala za predsjednika.

  Još 2020 godine mi smo govorili da je Čile naša budućnost. Jedina razlika između Čilea i Hrvatske je da smo imali izbor reći NE. Kada je vlada htjela privatizirati HEP Hrvati su se pobunili, a isto tako smo ustali kod pokušaja privatizacije voda. Mi smo se mogli pobuniti dok Čileanci u vojnoj diktaturi nisu imali tu mogućnost pa se sada događa što se događa.

  Bez obzira na to Čile još uvijek može postati naša budućnost. Ako se to dogodi odgovorne će biti vladajuće stranke, a ne narod koji će zbog društvene nejednakosti ustati. Čile je danas prije svega upozorenje našim vladajućima da paze što rade !?