20 godina eurozone

  20 godina Eurozone ili preciznije novčanica i kovanica eura se obilježavalo jučer. Kako smatramo su nam na Novu godinu potrebne pozitivne vijesti odlučili smo ovu godišnjicu obilježiti danas.

  Za početak želimo podsjetiti sve čitatelje na osnovno pravilo eurozone. Ono glasi da država može ući u eurozonu jedino ako je njen javni dug manji od 60 % BDP-a.

  Prva selekcija članica eurozone je vršena u ožujku 1998 godine. Tadašnji javni dug Belgije je iznosio 122,2, a Italije 121,6 % BDP-a. Bez obzira na to oni su postali članice eurozone. Osim njih niti Njemačka nije imala javni dug u skladu s pravilima, ali to je nevažno kada pogledamo situaciju s Grčkom.

  Na kraju bez obzira na protivljenja ekonomista koji su tvrdili da je euro katastrofa u nastajanju eurozona je zaživjela 01.01.2002 godine.

  Prije nekoliko dana Otmar Issing, bivši glavni ekonomist Europske središnje banke je izjavio da Hrvatska nije spremna za euro. Prije manje 5 godina taj isti Issing je govorio da budućnost eura još uvijek nije osigurana. Tome je još dodao da je euro uvijek bio politički projekt vođen uz veliko protivljenje birača. U vrijeme osnivanja eura, njemu se protivila velika većina Njemaca, a i danas mu se većina protivi.

  Svi znamo kakav je bio destruktivni efekat eura na južne članice eurozone, ali se najčešće zaboravljaju posljedice za Francusku. Francuska je u doba osnivanja eura bila jedina država s suficitom platne bilance. Do 2005. godine taj suficit je prešao u deficit dok je Njemačka 2001 godine prešla u suficit koji je postajao sve veći i veći.

  Dodatni pritisak na europsku valutu je stvorila Njemačka kada je u potpunoj suprotnosti s navodnim pravilima europske solidarnosti provodi masivnu unutrašnju devalvaciju provođenjem Hartz reformi. Po riječima Hans-Werner Sinna druge članice eurozone bi danas trebale devalvirati prema Njemačkoj 17 % kako bi se uspostavila unutrašnja ravnoteža, ali to već odavno nije moguće izvesti.

  Govoreći o načinu kako je organizirana eurozona čuveni ekonomist Joseph E. Stiglitz izjavljuje: „Struktura eurozone, njena pravila i zakoni nisu napisani za promociju razvoja, zapošljavanja i stabilnosti”.

  Toj izjavi možemo dodati i onu Martina Wolfa koji izjavljuje: „ Ako bi danas sve članica eurozone s zadovoljstvom izabrale ulazak u nju oni bi bili ekstremni mazohisti”.

  Kako će ove godine francuski predsjednik Emmanuel Macron pokušat osvojit drugi mandat red nam je spomenuti i njega. Njegove riječi o euru su: „Što misli ta europska radnička rulja, da je euro stvoren radi njihove sreće ?”

  Eurokrati su potpuno svjesni činjenice da je eurozona omraženi i ekonomski gledajući katastrofalni projekt. U skladu s tim još je prošla Europska komisija pokrenula projekt prisiljavanja država da uđu u Eurozonu.

 Tadašnji komesar za ekonomske poslove, Pierre Moscovici je najavio da će sve članice Europske unije koje nisu ujedno i članice eurozone dobiti „ponudu koju nije moguće odbiti da postanu njen član” . Ta ponuda neupitno dolazi povezana s pretnjama jer kako drugačije gledati na nju kada ona dolazi u doba kada Europska središnja banka otvoreno govori da politika koju provodi utječe na jačanje nejednakosti u Europi. Nema veze da li takve izjave javno dava član Izvršnog odbora Europske središnje banke ili predsjednik Europske središnje banke.

  Sve u svemu to je pravo stanje eurozone u koju nas po svaku cijenu želi uvući vlada. Razlog za naš ubrzani ulazak u nju su sigurno zahtjevi eurokrata kao i financijskih organizacija aktivnih u Hrvatskoj !?

  Pri pisanju teksta 20 godina eurozone korištena je knjiga 25 godina Europske unije. Besplatnu verziju knjigu možete skinuti na sljedećem linku. Jedna razlika između besplatne i normalne verzije knjige je da u prvoj nisu navedeni izvori tvrdnji.