Skriveni dug

  Malo stanovnika zna da u Eurozoni postoji javni dug i skriveni dug. Ovaj drugi dug je skriven pošto ga se vidi prije svega samo u Europskoj središnjoj banki.

  Razlog za ovaj skriveni dug se nalazi u činjenici da su Eurozona sastoji od u teoriji neovisnih država. Znači njihova trgovinska i financijska razmjena ostaje registrirana u središnjoj banci bez da je ikada poništena.

  Kako bi pojasnili što se događa red nam je navesti kao primjer kako funkcioniraju države s vlastitom valutom. U svakoj državi postoje bogatije i siromašnije regije. Isto tako u svakoj državi postoje regije koje se nalaze u trgovinskom suficitu i deficitu. Po ovom pitanju važniji ispadne trgovinski nego proračunski suficit.

  Nastavljajući s ovim primjerom navesti će da na kraju godine imamo pokrajine u deficitu i suficitu. Neke države na novogodišnji dan, a neke na neki drugi izvrše reset tih dugova pa se na primjer 01.01. sve pokrajine nalaze na financijskoj nuli. Tijekom 12 mjeseci neke će završiti u plusu, a neke u minusu samo da bi se to sve ponovno poništilo 01.01.

  Tako funkcionira financijska politika svake države. Kako euro nije državna valuta nego valuta saveza država 01.01. ne dolazi do poništenja profita i dugova. Drugim riječima oni se cijelo vrijeme povećavaju što se najbolje može vidjeti na primjeru Italije i Njemačke.

  Po posljednjim podacima Italija je dužna drugim članicama Eurozone 590 milijardi eura. Ako bi Italija odlučila napustiti Eurozonu ona bi njenim preostalim članicama trebala isplatiti tih 590 milijardi eura.

  Sličnu situaciju imamo u Španjolskoj čiji skriveni dug je u veljači 2022 iznosio 520 milijardi eura. Nakon nje dolaze države s manjim prikrivenim dugom koji je manji samo zbog manjeg broja stanovnika. Inače po stanovniku on se minimalno razlikuje od situacija u Španjolskoj i Italiji. Tu ćemo navesti kao primjer Grčku koja je dužna 105 milijardi i Portugal čiji dug iznosi 77.

  Za razliku od Italije i drugih navedenih država Njemačka se nalazi u enormnom plusu. Njen plus iznosi oko 1 100 milijardi eura i to bi druge članice Eurozone trebale isplatiti Njemačkoj ako ju ona napusti.

  Taj dug unutar eurozone, taj skriveni dug ukazuje na europske gospodarske neravnoteže i takozvane lopovske države. Kada govorimo lopovske države mislimo one ustrojene na takav način da bi se izbjeglo plaćanje poreza. Zbog tog načina poslovanja članice eurozone su dužne Luksemburgu teško zamislivih 318 milijardi eura.

  Prije više godina sam o ovom problemu razgovarao s gospodarskim savjetnikom predsjednika Europske komisije. Tijekom razgovorao sam naveo da ovi podaci ukazuju da će se Eurozone zbog unutrašnjih neravnoteža raspasti najkasnije 2040 godine. Njegov odgovor je bio da se tako nešto neće dogoditi jer će biti poduzete nužne mjere !?

  Zbog ovog problema skrivenog duga i svega onog što se događalo možemo razumjeti zašto nitko nije obilježio 20 godina Eurozone. To se trebalo obilježiti ove godine, ali…

  Sada je red da se ponovno vratimo na Italiju i njen javni dug. Kada govorimo o enormnom talijanskom javnom dugu koji iznosi 2 700 milijardi eura u njega nije uračunato ovih 590 milijardi eura !? Zbog toga govorimo da je riječ o skrivenom dugu.

  Govoreći sada o ulasku Hrvatske u eurozonu red nam je navesti da mi nećemo završiti u situaciji Italije, Grčke, Portugala ili Španjolske. Hrvatska je do korona krize imala uravnoteženu platnu bilancu pa se to ne bi trebalo mijenjati. Normalno jedno je teorija po kojoj ćemo mi postati kreditori, a drugo realnost.