Industrijske subvencije
Još od stupanja Reagana i Thatcher na vlast MMF i Svjetska banka su zagovarale politiku da su carine i industrijske subvencije loše. Zbog toga je ovogodišnji izvještaj Svjetske banke malo dignuo obrve.
Budimo jasni pa priznajmo da su MMF i Svjetska banka još od početka 90tih znale da je liberalizacija štetna. To su nezadovoljno priznali u svom izvještaju iz 1993. imena Istočnoazijsko čudo. U njemu svjetska banka govori da su odluke Japan i Južne Koreje o izboru industrijskih pobjednika bile ispravne.
Potom isto tako 1999. MMF priznaje da su potezi Malezije tijekom istočnoazijske krize bili pravilni. To on i Svjetska banka priznaju nakon što se 2 godine kritizirale ovu državu. Osim samih žestokih kritika premijer Malezije preživljava i pokušaj od zapada sponzoriranog obaranja. Tek nakon toga svi priznaju da je čovjek bio u pravu.
Bez obzira na to dogma je od 1980. bila da se država ne smije uplitati u gospodarstvo. Ona to ostaje i danas, a vjerojatno će to biti i dalje u 21 stoljeću.
To je dogma, a sada onda prelazimo u stvarnosti koju navodi Svjetska banka. Riječ je o studiji imena Industrial Policy for Development koja se bavi realnošću, a ne dogmom.
U njenom uvodu se govori da su 80% djelatnika Svjetske banke pitali savjete za industrijsku politiku. Pitanja su se gotovo uvijek vodila o otvaranju radnih mjesta i investicijama,a rijetko o zamjeni uvoznih proizvoda domaćom proizvodnjom.
Dalje se potom govori da siromašne države imaju više strateških industrija, grana od bogatih. Konkretno prosječno siromašne države strateškim proglašavanju 13 grana, a bogate 5. Iz domaće perspektive zanimljivo je vidjeti da Hrvatska ima 8 strateških industrijskih grana (kao Italija i Bugarska), Makedonija 2,a Srbija i BiH 1.
U osnovi kada dijelimo državne subvencije prema prioritetima u prvoj kategoriji se nalaze: industrijski parkovi, edukacija, pomoć za izlazak na tržište, infrastruktura, subvencije za proizvodnju i subvencije.
Dalje se potom u savjetima Svjetske banke navodi da je za uspjeh državnih subvencija važna veličina tržišta. Ona je važna jer ne mogu malena BiH i Turska imati istu gospodarsku politiku.
Konkretno ovdje se navodi da malene i velike države mogu stvarati: industrijske parkove, zabranjivat izvoz sirovina i devalvirati. S druge strana samo velike države mogu voditi politiku izvoznih subvencija, oslobađanja plaćanja poreza za inovaciju i slično.
Trenutačno gledajući u svijetu najviše državne subvencije davaju države srednje ekonomske snage. Time Svjetska banka govori da siromašni davaju samo 2.6% BDPa kao subvencije, bogati 3.1%, a oni u sredini 4.2%. To je navodno i povjesni svjetski rekord.
Potom dalje Svjetska banka navodi primjere uspješnih državnih subvencija koje započinje s industrijskom parkovima u Africi. Potom spominje primjer Kostarike i prilagođavanja edukacije potrebama Intela, pa korejske subvencije za tešku industriju. Za kraj ćemo još spomenuti hvaljenje Brazila koji je uložio u istraživanje i razvoj prehrambenih biljaka za rast na području ekvatora.
Internacionalni gospodarski časopis The Economist je vatreno napao ovu studiju navodeći da ona gura svijet u pogrešnom smjeru !?