Moderna monetarna teorija

  Moderna monetarna teorija nam pored ostalog govori da država ne može bankrotirati na osnovu javnog duga u vlastitoj valuti. Ona ne može bankrotirati jer uvijek može stvoriti novi novac za njegovu oplatu.

  S tom definicijom se inače slaže Alan Greenspan (slika) bivši dugogodišnji nedodirljivi šef američke središnje banke. On je to izjavio još 2011 godine kada je uz put napomenuo da je tada Italija bez vlastite valute predstavljala glavni svjetski financijski problem.

  Makroekonomski gledajući moderna monetarna teorija nam govori da je javni dug potpuno nevažan. On je nevažan pošto ga država uvijek može pokriti tiskanjem novog novca. Ekonomisti koji podržavaju ovu teoriju ujedno tvrde da je glavna opasnost ovog pristupa inflacija koja je nuspojava tiskanja novca. Protiv te inflacije oni se namjeravaju boriti poreznom presijom što bi sve trebalo dovesti u ravnotežu.

  To što smo naveli je uličnim riječnikom moderna monetarna teorija u koju su prije svega zaljubljeni ljevičari. U osnovi ovoj teoriji je suprostavljena monetarna teorija ili bolje govoreći dogma. Ona nam govori da visoki javni dug loše utječe na ekonomiju i da inflaciju stvara previše postojećeg novca u sustavu.

  Najbolji primjer moderne monetarne makroekonomske politike za cijeli svijet je Japan. Riječ je o državi u kojoj visina javnog duga iznosi 250 % BDP-a. Bez obzira na ovu visinu javnog duga tamošnja ekonomija je stabilna pošto se dug nalazi u prije svega rukama Središnje banke. Samo tijekom ove godine Japan je izdao 576 milijardi dolara novog javnog duga. Taj sav dug je kupila i u određenom smislu tako poništila tamošnja Središnja banka.

  Bez obzira na visinu javnog duga Japan praktički ne plaća nikakve kamate na njega što oduševljava zagovornike ove teorije. Jednostavno on je primjer da ova teorija drži vodu,

  Protiv nje najoštrije stoje zagovornici male države i financijske institucije koje ona ugrožava. Ako država započne Zelenu transformaciju izdavanjem državnih obveznica koje kupuje Središnja banka financijske institucije ostaju bez zarade. Oni neće zaraditi niti kupovanjem državnih obveznica niti izdavanjem kredita za građevinske i druge radove.

  Dodatno svih njih užasava ideja kontroliranja inflacije putem porezne presije. Tu kada govorimo o inflaciji ponovno imamo primjer Japana. Bez obzira na vođenje politike moderne monetarne teorije tamošnja inflacija se sve vrijeme vrti oko 0 posto !? Kritičari vole navoditi da Japan nije dobar primjer, ali mi ćemo ovdje navesti da je riječ o neupitno zanimljivom eksperimentu.

  Sve u svemu dvije središnje postavke moderne monetarne politike su da se država može neograničeno zaduživati i neograničeno tiskati novac bez izazivanja inflacije. Te obje teze se nalaze u suprotnosti s zdravim razumom ili onim što mi danas smatramo zdravim razumom. Zbog toga protivnici nazivaju ovu teoriju najobičnijim šarlatanstvom. Riječ je po njima o šarlatanstvu koje ne zaslužuje definiciju ekonomske teorije.

  Red nam je ovdje sada podvući crtu pod protivnike ove teorije pošto se nekada smatralo da tiskanje novca proizvodi inflaciju. Da je netko izjavio da Velika Britanija može tiskati 445 milijardi funti,a ECB i SAD bilijune bez inflacije bio bi poslan na lječenje.

  To se ipak bilo dogodilo pa zbog toga ne možemo samo tako prekrižiti modernu monetarnu teoriju. Normalno u slučaju njenog provođenja trebaju biti postavljeni automatski okidači po pitanju inflacije s čime se dio ekonomista slaže.

  Iz perspektive Hrvatske govoriti o ovoj ekonomskoj teoriji nema smisla. Mi ćemo uskoro ostati bez vlastite valute pa u skladu s tim bez mogućnosti za vlastitu financijsku politiku.