Zagrebačko pristanište

  Zagrebačko pristanište je naša vlada odlučila dati na korištenje koncesionaru u vlasništvu korporacije APM Terminals i ENNA Logic/PPD. U toj odluci nema baš nikakve gospodarske logike, ali koga realno gledajući zanima gospodarstvo Hrvatske ?

  Ovom očekivanom političkom odlukom o koncesionaru se samo nastavlja neprekidna stagnacija Luke Rijeka. Dok naša vlada glumata kako nešto radi za Rijeku ona istovremeno donosi odluke kojima se ubija ovaj prometni pravac.

  U takvim svojim odlukama ona nije niti prva niti posljednja naša vlada. Govorimo naša pošto smo je mi izabrali, a ne radi toga što radi u našem interesu. Vrijeme je da se sada vratimo desetak godina unatrag.

  Tada je predsjednik uprave Luke Rijeka Denis Vukorepa potpisao ugovor s Manuel Armando Fernandezom iz ICTSI o 30-godišnjoj koncesiji na terminal Brajdica. Tim ugovorom International Container Terminal Service je dobio u vlasništvo 51 % konternerskog terminala Brajdica.

  Tijekom potpisivanja ugovora 2011 godine pisalo se da će godišnji kapacitet prometa Terminala Brajdica iznositi 600,000 TEU godišnje. Dana 23 prosinca 2020 godine tvrtka Jadranska vrata koja upravlja Terminalom Brajdica je svečano proslavila 300,000 iskrcanih/ukrcanih kontejnera. Riječ je o rekordu Brajdice, ali svi ćemo se složiti da 300,000 kontejnera predstavlja samo 50 % od obećanih 600,000 !?

  Sada deset godina kasnije ravnatelj Lučke uprave Denis Vukorepa potpisuje koncesijski ugovor za Zagrebačku obalu. Nužno nam je navesti kako je on ovdje samo izvršitelj, a odluku je donijela vlada. Ipak ispadne simpatično da je ista osoba potpisala ugovor za oba kontejnerska terminala Luke Rijeka.

  Na koncesijskom natječaju 2020 godine pobjedu je ostvarila ponuda Kineskog konzorcija. Kinezi su bili ponudili bolje uvjete nego zajednička ponuda APM Terminals-Enna Logic/PPD, ali onda se uplela visoka politika. SAD i Europska unija su nazvali Banske dvore i izjavili da se Kinezima ne bi trebala dati Zagrebačka obala.

„Naša” vlada se tada ponizno ispričala zbog pogreške i poništila natječaj. Da budemo jasni, da budemo vrlo jasni u interesu Rijeke i Hrvatske je da Kina dobije Zagrebačku obalu. To je u našem interesu jer bi Rijeka tako postala središnja luka za uvoz Kineskih proizvoda u Europsku uniju. Da postoje potencijalne negativne nuspojave, ali one su se sve mogle regulirati jasnim koncesijskim ugovorom.

  To je bilo u interesu Hrvatske, a davanje Zagrebačke obale tvrtki APM Terminals to nije. APM Terminals je globalna korporacija u vlasništvu glomaznog Maerska. Središte europskim poslovnih operacija ATM Terminalsa se nalazi u Sjevernom moru. Liberali vole govoriti da svjetske korporacije nemaju domovine, ali to je najobičnija laž. Domovina Maerska i APM Terminals su Danska i Nizozemska. Jadransko more za njih jedino predstavlja zaštitu južne granice njihovog kontinentalnog carstva.

  Luka Rijeka je za njih važna samo kako bi se spriječio prodor Kineza blizu srca Europe na što oni ne bi mogli imati odgovor. Da ATM Terminals će ispuniti sve uvjete potpisanog koncesijskog ugovora, ali pri tome jedno ne smijemo zaboraviti. To što ne smijemo zaboraviti je da se ovaj koncesijskih ugovor razlikuje od onog kojeg su Kinezi htjeli potpisati.

  U poništenom koncesijskom ugovoru su Kinezi obećali da će proširiti Zagrebačku obalu za 280 metara u sljedećih 5 godina. Ovaj sadašnji koncesijski ugovor nam govori da će se Zagrebačka obala proširiti za 280 metara jednog lijepog dana. To predstavlja glavnu razliku koja ujedno ukazuje da cilj ovog ugovora nije drastično povećanje prometa Luke Rijeka.

  Za naše saveznike, za naše zapadne vladare važno je da su oba terminala u sigurnim zapadnim rukama. S druge strane za našu vladu je prioritet da naši strani vladari budu sretni čime smo baš sve rekli.