Religija i Europska unija

Tijekom 50-tih i 60-tih godina dvadesetog stoljeća teorija modernizacije je povezivala tehnološki napredak i modernizaciju s opadanjem religioznosti u svijetu. Temelji ove teorije nastale u Europi koji se nalaze djelomično u marksizmu su prezentirali Europu kao avan-gardu koju će potom pratiti ostatak svijeta. U skladu s tim europska diplomacija je ignorirala religiju sve do kraja osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Jednostavno tadašnja Europa je smatrala religiju sekundarnim faktorom u svojim unutrašnjim i vanjskim odnosima.

Početkom 21 stoljeća se situacija promjenila. Danas se o svjetskom trendu kojeg ponekad nazivamo desekuralizacija otvoreno raspravlja i u Europi. Europska unija zajedno s globalističkom sekularnom elitom danas više liče na izuzetak nego na avangardu nekog budućeg sekularnog svijeta. Trenutačno u svijetu gledamo postoji stalni porast broja stanovnika zajedno s konstantim porastom religioznosti dok u samo dvije države, Francuskoj i SAD dolazi do rasta broja agnostika i ateista. Tome trebamo dodati da društvena modernost nije povezana s novim i liberalnijim interpretacijama religioznih dogmi pošto religije koje su modernizirale svoje dogme napreduju demografski gore ili u prijevodu nazaduju u odnosu na religije koje zauzimaju tradicionalna, konzervativna gledišta. Zbog toga izgleda da Europska unija i Zapad trebaju dobro razmisliti o mjestu religioznih organizacija u 21 stoljeću i njihovom utjecaju na unutrašnju i vanjsku politiku.

Europska unija je prisiljena da odgovara na političke krize koje su sve češće vezane u religioznim terminima. Počevši s terorističkim napadom u SAD 2001 godine, koji je Osama bin Laden prezentirao kao religijski rat što je dovelo do odgovora SAD-a prvo u Afganistanu, a potom i Iraku. Ti događaji su stvorili percepciju rata civilizacija, što se nastavilo preko karikatura proroka Muhameda u Danskoj koje su izazvale žestoke reakcije u muslimanskim državama i proteste muslimanskih stanovnika u cijelom svijetu. To je na kraju dovelo do razumijevanja da Europska unija mora uzimati u obzir religiozni faktor u pravljenju svojih planova. Danas se Europska unija suočava s povećanim brojem terorističkih pretnji na svom teritoriju koje su planirane u skladu s radikalnim verzija vjerskih uvjerenja.

Dugoročne projekcije koje ukazuju na religioznu sliku svijeta 2060 godine nam govore o velikoj promjeni odnosa prema religijama u svijetu. Te projekcije ukazuju da danas najveći broj, 76 % svih ateista živi u Aziji prije svega u Kini, ali da će postotak ateista u svijetu opasti s sadašnjih 16 % na 13 % 2060 godine. U isto vrijeme broj muslimana će porasti 70 % tako da će 2060 godine 2.99 milijardi stanovnika naše planete biti islamske vjere, a broj kršćana će porasti 34 % na 3.05 milijardi ljudi. Posljednja od velikih svjetskih religija je ona hinduska čiji broj članova će porasti 27 % na 1.39 milijardi čime će nadmašiti broj ateista u svijetu kojih će 2060 godine biti 1.2 milijardi. Kao što vidimo iz ove projekcije te 2060 godine najpopularnija, najmnogoljudnija religija je još uvijek kršćanstvo, ali zbog brže rasta islama ona će 2070 godine izgubiti tu poziciju iako se to ne navodi u ovoj analizi.

Osnovnu zanimljivost ove službene analize Europske unije o religiji osim priznavanja grešaka, osim priznavanja da sekularna Uniji i sekularna globalna elita predstavljaju svjetski izuzetak čine konkretne analize religiozne situacije u 9 država među koje spadaju Saudijska Arabija, Kina, Sjeverna Makedonija i Iran. Tu analizu imena Religion and the EU’s external policies možete skinuti na sljedećem linku.