Ledo i pravosuđe

  Prodajom Leda Nomad Foods-u stvari su se po pitanju Agrokora vratile na sam početak što otvara pitanje poslovnih sposobnosti onih koji danas njime upravljaju kao i svega što je učinjeno prije 4 godine. Razlog zašto je izabran Nomad Foods nije teško za pogoditi, ali tu sada već nepotrebno idemo u širinu.

  Za početak ćemo po pitanju ove prodaja spomenuti Index koji tvrdi da „Ledo nikada nije bio naš”. U tome su kao i uvijek djelomično u pravu jer je Ledo bio naš dok se nalazio u sastavu Agrokora kojemu je sjedište bilo u Hrvatskoj. On je prestao biti naš kada ga je Plenkovićeva vlada prepustila Fortenovoj grupi pošto je onda postao porezni obveznik Nizozemske. Fortenova grupa će tvrditi da to nije istina, ali to je nevažno pošto je sjedište ove tvrtke, ove korporacije u Nizozemskoj.

  To je inače osnova svega,a sve drugo postaje manje važno kao što nam navodi jedan od najviših zapadnih gospodarskih dužnosnika Sergej Guriev kada upozorava da jednu od najvećih prijetnji za demokraciju predstavlja izbjegavanje plaćanja poreza tajkuna i korporacija. Sjedište Fortenove grupe se nalazi u Nizozemskoj, a Nomad Foods-a na Britanskim Djevičanskim Otocima. Drugim riječima sjedište Fortenove grupe se nalazi u 4 najvećoj svjetskoj poreznoj oazi, a Nomad Foods u najvećoj svjetskoj poreznoj oazi.

  O tom podatku je praktički zabranjeno pisati u domaćim medijima jer njime se istovremeno kritizira vlada koja je Agrokor oduzela Todoriću i sama Fortenova grupa. Zbog toga ćemo konstatirati da će medij koji o tome piše ostati bez svih svojih marketinških primanja, ali „nitko mu neće zabraniti da tako piše” što znači da navodno imamo slobodu medija.

  Zagovornici stranog vlasništva u Hrvatskoj vole navoditi da radnici u njihovim kompanijama imaju više plaće i po tome su potpuno u pravu što više govori o domaćim poduzetnicima nego o stranima. Makroekonomski problem za Hrvatsku i sve druge istočnoeuropske države predstavlja da se dobit od domaćih kompanija potom ne reinvestira kod njih nego u drugim državama ili nestane u poreznim oazama. Zagovornici slobodnog tržišta tvrde da to nema veze i pri tome govore neistine.

  Red je sada već da se vratimo na sami početak ove priče o Agrokoru, u 2017 godinu kada je on bio de facto nacionaliziran. U veljači 2017 godine Todorić svjestan prezaduženosti Agrokora pregovara s Coca Cola o prodaji Jamnice. On je navodno tražio 800 milijuna eura, a Coca Cola je nudila 500 milijuna. Mjesec i pol nakon što su mediji pisali o ovome vlada donosi Lex Agrokor čime izbacuje Todorića iz vlasništva. Sada 4 godine i mjesec dana nakon što je Todorić pokušao spasiti Agrokor prodajom dijelova kompanije bivamo obavješteni da su novi vlasnici učinili to isto, samo što je sada prodan Ledo,a ne Jamnica.

  Drugim riječima novi vlasnici Agrokora, Fortenove grupe rade potpuno isto što je Todorić pokušavao učiniti 2017 godine prije nego što mu je oduzeta korporacija. Ovdje sada više nećemo uopće niti raspravljati o legalnosti cijelog postupka pošto je ona više nego upitna nego ćemo samo konstatirati kako se naša pravna država odlučila opet dokazivati. 

Istoga dana kada su mediji javili da je prodan Ledo znači 29 ožujka, dolazi nam vijest da je Todorić optužen za muljaže s mjenicama. Vjerujete li da je to slučajno ?