Kome vjerujemo ?

  Pitanje povjerenja u medije predstavlja jedno od osnovnih pitanja modernih zapadnih društava. Porast tog povjerenja ujedno predstavlja porast vjere u sustav, dok nas pad vodi u suprotnom smjeru.

  Naš obilazak povjerenja građana u medije počinjemo u SAD gdje se ova ispitivanja kontinuirano vode već gotovo 50 godina. Prvo ispitivanje javnog mijenja po ovom pitanju je u SAD vođeno još početkom sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća. To je bilo doba skandala Watergate koji navodno otkrivaju novinari što dovodi do stvaranja mita koji stvara povjerenja u medije.

  U skladu s tim tijekom prvih nešto više od 20 godina između 68 i 72 % Amerikanaca će izjavljivati da vjeruje onom što pišu mediji. Potom nam dolaze devedesete godine kada mediji počinju zagovarati globalizaciju što je dio građana dobro shvatio da je usmjereno protiv njih pa je stoga povjerenje u njih bilo palo. Bez obzira na sve ono ostaje iznad 50 % sve do invazije Iraka nakon koje 2004 godine samo 44 % građana izjavljuje da vjeruje medijima.

  Nakon toga pada povjerenja ono se više nikada nije diglo iznad 50 %, a vremenom se to povjerenja stabiliziralo na 40 %. Gledajući tamošnje političke podjele red je navesti kako je 2020 godine samo 10 % Republikanaca vjerovalo u medije. Kod Demokrata taj postotak je iznosio 73 %,a kod neovisno nastrojenih birača samo 36 %. Možemo iz svega toga zaključiti da su Amerikanci ideološki podjeljeni oko istinitosti onog što pišu mediji što dovodi do toga da 60 % njih njima ne vjeruje,a samo 40 % vjeruje.

  Za razliku od SAD-a za kojega smo koristili klasične podatke koji izlaze svake godine u Europi ćemo pogledati koliko ljudi vjeruju medijskim vijestima o korona virusu. U Italiji je pojava korona virus pandemije dovela do kolapsa povjerenja u medije tako da je samo 16 % Talijana vjerovalo da oni pošteno pišu. To povjerenje u medije je bilo praktički duplo manje nego što su Talijani vjerovali stručnjacima i vladi.

  Medijska situacija u Španjolskoj je na kraju ispala puno zanimljivija pošto govorimo o državi u kojoj nakon godina štednje koju su propagirali mediji povjerenje u njih jednostavno nije postojalo. Navodno ispravno izvještavanje u pandemije je dovelo do porasta povjerenja u medije koje je skočilo na čak 54 %.

  Francuska je 2018 doživjela potpuni kolaps povjerenja u medije tijekom demonstracija žutih prsluka. Tada je samo 24 % građana vjerovalo medijima, a nakon toga se stanje nije oporavilo. Pojava korona virusa 2020 godine je stvari sve samo dodatno zakomplicirala.

  Pad povjerenja u njemačke medije se tijekom 21 stoljeća događao ispod površine sve do izbijanja migrantske krize 2015 godine kada se pojavljuje na površini. Po riječima urednice Der Spiegela građani su stekli dojam da ih mediji više ne informiraju nego pokušavaju educirati. Povici „lažljivi mediji” su po njenim mišljenju otvorili oči svim njemačkim medijima koji su počeli manje moralizirati i biti ponizniji u odnosu s čitateljima. Godine rada na povratku povjerenja građana i sječanja na reakcije 2016 godine na kraju rezultiraju uspjehom njemačkih medija u prevladavanju 2020 godine bez ikakvih problema.

  Uspoređujući stanje u Hrvatskoj s onima u ranije navedenim državama ispadne da smo u 2020 godini po povjerenju u medije bili bliži Francuskoj i Italiji nego Njemačkoj. Po pitanju informacija o korona virusu Hrvati prije svega vjeruju vlastitoj obitelji. Nakon obitelji vjerujemo prijateljima, a potom liječnicima. Daleko iza njih dolaze stožer i vlada dok se na posljednjem mjestu nalaze mediji. Pretpostavljam da je s tim sve rečeno o povjerenju Hrvata u medije.