Tunis danas

  Navršilo se točno 10 godina od početka Arapskog proljeća koje je poharalo države od obale Mediterena pa sve do Njemačke. Danas deset godina kasnije u Libiji se vodi građanski rat, u Egiptu je na vlasti novi diktator, dok u Siriji imamo zamrznuti internacionalni sukob.

  Zbog svega toga jedina država za koju se smatra da je imala uspješnu demokratsku tranziciju tijekom arapskog proljeća je Tunis u kojemu je sve bilo i počelo. Revolucija koja započinje u prosincu 2010 godine pobjednički završava onime što zapad zove uspjeh u siječnju 2011 nakon čega dolazi do formiranja višestranačkog sustava.

  Demokratski put Tunis nakon revolucije nije bio tako jednostavan pa je na trenutak izgledalo da će i u njemu izbiti građanski rat, ali u posljednji trenutak je 2013 godine zaustavljena eskalacija između islamističkih i sekularnih stranaka.

  Na parlamentarnim izborima sljedeće godine vjerski nastrojena Ennahda stranka je priznala izborni poraz nakon čega ona postaje moć iza prijestolja,a na vlast stupaju ministri bivšeg diktatorskog režima koji osnivaju vlastitu stranku. Isto kao što su ti izbori održani u najbolje demokratskom duhu tako se dogodilo i s izborima 2019 godine kada Ennahda stranka osvaja većinu mjesta u parlamentu koja joj je bila nedovoljna za samostalno vladanje.

  U međuvremenu je konsenzusom bio donesen i najliberalniji arapski ustav koji po riječima generalnog sekretara Ujedinjenih Naroda može biti primjer svima onima koji traže reforme. Zbog svega navedenog Tunis danas iz zapadne perspektive predstavlja priču o demokratskom uspjehu.

  Gledajući političke reforme Tunis neupitno predstavlja jednu veliku priču o uspjehu, ali kada gledamo gospodarsku situaciju on predstavlja priča o totalnom neuspjehu, o totalnom kolapsu. Tuniška revolucija je uspjela 2011 godine zbog velike nezaposlenosti i siromaštva pa kada u skladu s željama MMF-a vlada podiže poreze na benzin, voće, povrće, internet … dolazi do izbijanja velikih demonstracija u deset gradova. One će na kraju biti ugušene pa je tamošnji „demokratski poredak” bio obranjen od napada „kriminalaca”.

  To nije niti približno bio jedinstven slučaj pošto su se velike demonstracije bile održale 2016 godine,a održavaju se i danas pa su početkom 2021 godine uhićene 632 osobe zbog demonstracija. Službena priča nam govori da demonstriraju mladi kojima je dosadno dok realnost govori o porastu cijena zajedno s visokom nezaposlenošću mladih. Demonstranti su među ostalima nosili plakate koji govore „radno mjesto predstavlja ljudsko pravo” čime je sve rečeno o razlozima demonstracija.

  Za današnje demonstracije se najčešće optužuje korona virus pandemija koja će se u budućnosti kao isprika koristiti baš za sve. U stvarnosti ona nema baš nikakve veze s tamošnjim stanjem nego govorimo o gospodarskom kolapsu prouzročenom liberalnim reformama.

  U doba revolucije 2011 godine BDP po stanovnika Tunisa je iznosio 4,264 dolara što je još malo poraslo u doba vlade kojom dominira stranka Ennahda. Stupanjem na vlast 2014 godine liberalne opcije u Tunisu dolazi do gospodarskog kolapsa tako da BDP po stanovniku 2019 godine iznosi samo 3,317 dolara što predstavlja gospodarski pad od 22.2 % u samo 5 godina na što će se potom nadovezati korona kriza.

  Oni koji danas slave uspjehe tuniške demokratske tranzicije jako liče na Gorbačova koji viče dao sam im slobodu koju nisu imali dok istovremeno odbija gledati cijenu te slobode. Tunižani danas jako dobro znaju koliko ih je gospodarski koštala ta sloboda i viču „kruha gospodaru” pa su za taj kruh spremni prodati demokraciju. To nam sada na 10 godišnjicu revolucije govore ispitivanja javnog mijenja u Tunisu.

5 1 vote
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina