Hrvatska na sudu
Europski sud za ljudska prava je prihvatio zahtjev za klimatski sudski slučaj protiv europskih država. To znači da se pored ostalog i Hrvatska na sudu brani od aktivističkih optužbi da ne radi dovoljno u borbi protiv klimatskih promjena.
Prije nego što se krenemo baviti klimatskim slučajem na kojemu je i Hrvatska optužena red je reći koju o Europskom sudu za ljudska prava. To ćemo bolje od svega reći spominjanjem 3 sudska slučaja i aferom koja ga potresa.
Prvi sudski slučaj je onaj Elisabeth Wolff koja biva osuđena za bogohuljenje. Ona je bila „optužila” proroka Muhameda za pedofiliju jer se oženio djevojčicom od 6 godina. Sud je bio presudio da se ne može kritizirati Muhameda jer vjernici te kritike smatraju bogohulnim.
Drugi sudski slučaj koji spominjemo se tiče Litve koja je zabranila da se Isusa i Mariju koristi za reklamu odjeće. Europski sud za ljudska prava je bio presudio protiv Litve jer ona svojom odlukom nerazumno ograničava slobodu govora i izražavanja.
Treći sudski slučaj koji spominjemo je onaj Eloise Bouton. Ova „feministkinja” je u prosincu 2013 godine ušla u crkvu „punu” vjernika kako bi simulirala pobačaj Isusa. Crkva ju je tužila i dobila presudu na francuskim sudovima nakon čega se Eloise žalila Europskom sudu za ljudska prava. Sud u ovom slučaju presuđuje 2022 godine da nije bila riječ o bogohuljenju nego da je Eloise Bouton samo koristila svoju slobodu izražavanja.
Neki će se sada pitati kako je moguće da Europski sud za ljudska prava tako presuđuje ? Odgovor na ovo pitanje biva vrlo jednostavno i glasi da je ovo Sorošev sud. To ne govorimo mi nego to govori strana analiza ovog suda kao i priznanje Vijeća Europe u tom smjeru. U skladu s tim otkrićima Vijeće Europe priznaje 2021 godine da suci ovog suda krše sudačku etiku. Pored toga biva donesena i nova uredba o biranju sudaca koja će možda nešto značiti u budućnosti.
Govorimo možda jer ne znamo da li će doći do ikakvih promjena. Ono što znamo biva da ovaj sud funkcionira slično kao Staljinov sud kada gleda tko je kriv, a tko to nije.
Tako smo polako došli do 2023 godine kada grupa klinaca, tinejdžera i mlađih maloljetnika tuži sve članice Vijeća Europe. Oni tuže sve u svemu 32 europske države jer nisu dovoljno smanjile ispuštanja stakleničkih plinova,a Europski sud za ljudska prava prihvaća tužbu. On ga po nama prihvaća jer ako pitate Soroša globalno zagrijavanje predstavlja najveći problem naše planete.
Normalni sud, sud koji poštuje pravne procedure se ne bi uopće obazirao na ovu tužbu, ali… U prihvaćenoj tužbi oni navode da je globalno zagrijavanje odgovorno za ljetne požare, probleme s spavanjem, alergije koje pogoršava vruće vrijeme, zimske oluje koje mogu oštetiti domove i njihovu klimatsku depresiju.
Spominjući sve te simptome oni navode da europske države ne provodeći dovoljno borbu protiv klimatskih promjena krše njihovo pravo na život i pravo na privatni i obiteljski život. Za kraj oni se pozivaju i na borbu protiv diskriminacije pošto sadašnje generacije svojim odbijanjem borbe protiv klimatskih promjena diskriminiraju buduće generacije.
Riječ je po nama o idiotskom slučaju koji je došao do suda samo zbog njegove korumpiranosti. Hrvatska se po nama uopće nije trebala uključiti u rad ovog suda ili samo istupiti s izjavom o nepriznavanju prava Suda da sazove ovo suđenje. Inače Portugal čiji građani su podignuli tužbu izjavljuju da ono što tuženici tvrde postoji samo u njihovoj mašti.
U određenom smislu ovaj sudski slučaj predstavlja balkansku klasiku. Time želimo reći da slučaj možemo slobodno nazvati kadija te tuži, kadija te sudi. Konkretno GLAN koji je dignuo tužbu biva financiran od Otvorenog društva, koji je ujedno instalirao veliki broj sudaca Suda za ljudska prava. Treća tobože neutralna, stručna strana ovog slučaja je Dunja Mijatović koja glorificira riječi Georgea Soroša.
Zbog toga ponovno tvrdimo da je riječ o modernoj verziji Staljinovog suda u kojemu se unaprijed znala presuda. Jedina razlika između Staljinovog i ovog suda biva znanje sudaca da države vrlo često ignoriraju njegove presude.