Šerijatski zakon u Europskoj uniji

Danas se vode praktički otvorene rasprave o migracijama i multikulturalizmu, ali te rasprave su tipično liberalne bez ikakvog smisla. Cilj svih ti rasprava predstavlja blokada reformi migrantske politike dok za to ne postane prekasno, dok ne dođe do takozvane zamjene stanovništva.

Osnovni dokaz besmisla svih tih rasprava dobivamo ako obratimo pažnju na rasprave po ovoj tematici koje su vođene u prvim godinama 21 stoljeća. To je bilo doba kada Bernard Lewis, najveći europski stručnjak za Bliski Istok govori da će Europska unija najkasnije 2100 godine postati muslimanska. To je ujedno bilo i doba kada Frederik Bolkestein, član Europske komisije, znači europske vlade upozorava u govoru za medije da će zbog sadašnje migracijske politike Europska unija postati moderna verzija Austro-Ugarske na kontinentalnom nivou. To će po njegovim riječima biti država u kojima će većinu u velikim gradovima činiti migranti, dok će Europljani predstavljati većinu u selima i manjim gradovima. Ubrzo nakon toga ovaj karijerni političar koji je između 1978 i 2004 godine uvijek sjedio u parlamentu ili bio član vlade završava u mirovini.

Nakon što je očito bio postignut konsenzus u tim prvim godinama 21 stoljeća u budućnosti Europi tada se postavilo pitanje da li će u Europi prevladavati europski ili šerijatski islam. Na to pitanje odgovor se čekalo punih 15 godina,a dobiven je napokon prošle i ove godine na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Prije samog ulaženja u raspravu o presudi nužno je za početak napomenuti da su odluke ovog suda pravno obvezujuće za sve članice Europske unije.

Sudski slučaj se temeljio na odluci Austrijskog suda da je Elisabeth Wolff kriva za bogohuljenje protiv Islama jer je na svom predavanju govorilo kako je Muhamed oženio Aishu kada je ona imala 6 godina i da to predstavlja pedofiliju. Nužno je ovdje naglasiti da Elisabeth Wolff kao i veliki dio drugih moralista koriste moral 21 stoljeća kako bi ocjenjivali da li su neki postupci u 1, 7 ili 17 stoljeću bili humanimi i moralni što predstavlja najobičniji idiotizam.

Na kraju sve instance sudova, prvo austrijskih, a potom i ovaj europski su presudili da je Elisabeth Wolff kriva za bogohuljenje ili kako to piše u jednoglasnoj presudi Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu „sloboda govora zajamčena Konvencijom o pravima čovjeka se može ograničiti ako vjernici neke izjave smatraju uvredljivim i bogohulnim”. Zanimljivo je pri ovoj presudi navesti da su praktički svi sudovi na kraju izmišljali nove zakone kako bi Wolff proglasili krivom. Tako ju je sutkinja na austrijskom sudu proglasila krivom uz tvrdnju da brak s djetetom od 6 godina ne predstavlja pedofiliju ako potraje do 18 rođendana. S druge strane Europski sud za ljudska prava ju je proglasio krivom jer njenu izjavu vjernici smatraju uvredljivom i bogohulnom. Smješan, nelogičan, staljinistički dio ove presude je onaj da Wolff originalno nije bila optužena od pripadnika ili pripadnice muslimanske zajednice nego od ljevičarskog novinara koji njene izjave nije mogao smatrati uvredljivim i bogohulnim.

Nekoliko mjeseci nakon što je Europski sud za ljudska prava presudio da se ne može kritizirati Muhameda jer vjernici smatraju takve izjave bogohulnim taj isti sud je presudio da je korištenje slika Isusa i Marije u reklamama ili bogohulnim pozama potpuno legitimno. U skladu s tim možemo samo utvrditi da je europska rasprava s početka 21 stoljeća napokon dobila svoj odgovor.

Europska unija na početku 22 stoljeća ne samo da će biti većinski muslimanska nego će u njoj vladati šerijatski zakon koji je možemo to slobodno reći stupio na snagu ove godine.