Moderna blasfemija
Uspostava liberalnih demokracija krajem 20 stoljeća se činila nezaustavljivom. Sastavni dio ideologije liberalnih demokracija biva poštivanja prava svih manjina i dozvola ismijavanja vjere. To vrijeme sada završava pošto sve više organizacija i država donosi zakone kojima se zabranjuje kritiziranje i ismijavanje vjere.
Za pogledati kako su se u negativnom smislu promjenili odnosi takozvanih liberalnih demokracija i vjere ne trebamo ići u daleku prošlost. Dovoljno nam je vratiti se 15 godina u prošlost i od tada pratiti promjene sve do danas.
Te 2008 godine su u zajedničkoj izjavi UN, OSCE, ACHPR (Afrička komisija za ljudska prava) pozdravili ukidanje zakon o blasfemiji u sve većem broju država. U toj zajedničkoj izjavi se govori da se blasfemija zakoni koriste u cilju zaštite moćnih vjerskih vođa od legitimne kritike.
Potom se dalje u toj izjavi navodi da se ograničenje slobode izražavanje ne bi smjelo nikada provoditi u cilju zaštite vjerovanja uključujući i religiozna.
Sada skačemo u 2023 godinu kada Ujedinjeni Narodi pozivaju država da donesu blasfemija zakone. Konkretno oni pozivaju da države donesu zakone kako bi zabranili izražavanje vjerske “mržnje”.
Nakon ovog primjera radikalne promjene pozicije Ujedinjenih naroda sada idemo u Dansku. Ona je bila jedna od posljednjih zapadnih država koja je imala blasfemija zakon. Govorimo jedna od posljednjih pošto su te zakone tek u 21 stoljeću ukinuli Norveška, Island i Malta, a 2017 godine je došao red na Dansku.
Te 2017 godine Danski parlament je glasujući 75 naprema 27 ukinuo tamošnje blasfemija zakone. Sada 6 godina kasnije možemo reći oni isti zastupnici koji su dignuli ruku za ukidanje blasfemije je dižu za njen povratak. Formalni razlog za povratak blasfemija zakona su zahtjevi zemalja Islamske konferencije da se zabrani spaljivanje Kurana u Danskoj. U skladu s tim zahtjevima u Danskoj će 01.01.2024 na snagu ponovno stupiti blasfemija zakoni.
Sigurni smo da će neki sada reći da nas se to ne tiče. Oni će to reći pozivajući se na činjenicu da prvi slučaj govori o Ujedinjenim narodima, a drugi o Danskoj. Mi nismo Danska, a Ujedinjene narode svi ignoriraju pa tko ih šljivi.
To je istina, ali tu se zaboravlja pozicija Vijeća Europe i presuda Europskog „suda” za ljudska prava. U jednom od svojih prvih tekstova smo naveli slučaj Elisabeth Wolff koju je ranije navedeni sud osudio zbog bogohuljenja protiv Islama.
Riječ je o slučaju pokrenutom jer je Wolff “optužila” proroka Muhameda za pedofiliju jer je bio oženio djevojčicu staru 6 godina. Elisabeth Wolff griješi jer koristi moderne moralne i slične vrijednosti za događaj iz 7 stoljeća, ali to je već njen i ne samo njen problem nego i većine postmodernih aktivista.
U svojoj presudi Europski „sud” za ljudska prava je bio donio odluku kojom potvrđuje odluke austrijskog suda protiv Elizabeth Wolff. On ju potvrđuje pošto prava na slobodu izražavanja treba balansirati s pravom drugih da imaju zaštićena svoja vjerska uvjerenja. Ukratko Europski „sud” za ljudska prava je bio donio presudu u korist blasfemije čime ovo pitanje u Europi biva rješeno.
Sve u svemu nekada su liberalna društva i organizacije pod njihovom kontrolom aktivno zagovarale ukidanja blasfemije. Danas ta ista liberalna društva i organizacije nam nameću zakon o blasfemiji i sada se trebamo pitati u kakvom to društvu živimo; da li je ono liberalno ili ne ?
Na slici se vide države koje imaju na snazi zakone protiv blasfemije i one koje ih nemaju.