Primimo Palestince

  Kako nitko ne želi Palestince, a Europska unija je humanitarna velesila red je da ih primimo. To ispadne jedino ispravno rješenje, a toga je svjesna i Njemačka koja je pokrenula diplomatsku ofenzivu da oni ne stignu u Europu.

  Hamasov napad na Izrael je izazvao diplomatski potres koji je u određenom smislu veći od ruske invazije Ukrajine. Riječ je o potresu koji ruši cijeli tucet zapadnih iluzija koje su stvorile „nevladine” udruge i lijeve stranke.

  Prva od srušenih iluzija je ona na pravo održavanja demonstracija. Vlade Francuske, Njemačke i Švicarske su službeno zabranile proPalestinske demonstracije dok Velika Britanija to isto neslužbeno zabranjuje.

  Druga srušena iluzija biva ona koja je najvažnija za modernu liberaliziranu elitu. To je iluzija o skladnom životu unutar multikulturnog, multireligioznog društva. Dokazi uništenja te iluzije su vidjivi na različitim mjestima unutar svih zapadnih država.

  Unutar Njemačke oni su vidljivi na zabranjenim proPalestinskim demonstracijama Jedan primjer toga su demonstracije u Berlinu na kojima su pretežno muslimanski demonstranti ranili više od 60 policajaca. Nešto slično se bilo dogodilo i u Australiju, ali bez ozljeđenih. Ukratko o stanju unutar naših multikulturnih društva bez religioznih i drugih podjela najbolje govori da je veliki broj europskih država podignuo razinu straha od terorističkog napada.

  Među ostalima to su učinili Austrija, Belgija, Francuska, Španjolska, Švedska i drugi. Kao posebnu zanimljivost ćemo ovdje napomenuti da među te druge spada Bosna i Hercegovina. Nužno nam ovde biva naglasiti da svi oni nisu dignuli razinu uzbune zbog ilegalnih migranata. Oni su je dignuli zbog vlastitih državljana ili osoba koje imaju regulirani, prijavljeni status u državi u kojoj se nalaze.

  Ukratko oni su je dignuli zbog prve ili druge generacije migranata iz muslimanskih država koji u njima žive. Oni su je podignuli u strahu da ti građani više osjećaju prema svojim državama i religiji porjekla nego multikulturalnoj u kojoj žive.

  Taj osjećaj bratstva s Palestincima osjeća veliki broj muslimana u zapadnim liberalnim multikulturalnim društvima bez obzira na svoje pozicije. Neki od njih su se u cilju muslimanskog zajedništva odreći svega što imaju na Zapadu, a kao primjer toga ćemo prvo navesti premijera Škotske Humzu Yousafa.

  On je u ime Škotske odlučio pružiti utočište Palestincima. Nije teško zamisliti političku cijenu koju će on platiti zbog te svoje politike, ali to je njemu nevažnost. Isto se događa i u SAD-u gdje muslimanski djelatnici ministarstva vanjskih poslova davaju ostavke zbog proIzrael politike „svoje” države.

  S jedne strane tako imamo potpuni raspad iluzije multikulturalizma, a s druge potencijalni pritisak da „humanitarna velesila” primi Palestince. Da ne bi došlo do pritiska u tom smjeru jordanski kralj Abdulah II je bio posjetio Berlin gdje ga njemački kancelar „moli” da primi Palestinske izbjeglice. Na te molbe kralj Abdulah II izjavljuje da to ne dolazi u obzir, da niti Jordan niti Egipat neće primit izbjeglice iz Gaze ili s Zapadne obale.

  Nakon tog NE kancelar Scholz sjeda u avion i leti u Kairo moleći tamošnjeg predsjednika „primite Palestince”. General-predsjednik Sisi mu je direktno rekao NE, jer bi to predstavljalo etničko čišćenje prvo Gaze, a potom i Zapadne obale. Tehnički on je optužio Njemačku da pokušava dogovoriti etničko čišćenje Palestinaca, nakon čega se poniženi Scholz vratio u Berlin.

U  kratko Arapi ne žele primiti Palestince, a razlog za to je nevažan. Isto tako ih niti Turska čiji stanovnici su bijesni na Sirijce ne želi i ne može primiti, pa ostaje jedino Europa. Riječ je o Europi čija elita ovih dana postaje svjesna da od njih nametnuti multikulturalizam predstavlja veliku laž.