Bandićev odlazak

  Tijekom posljednjeg desetljeća bezbroj glasina je kružilo Zagrebom o Bandićevom lošem zdravstvenom stanju pa smo na kraju svi prestali obraćati pažnju na njih. Kada smo na njih prestali obraćati pažnju, kada niti jedina glasina nije govorila o njegovom lošem zdravstvenom stanju on je iznenada umro.

  Niti prijatelji niti neprijatelji Milana Bandića neće osporiti da je on ostavio svoj trajni trag nad Zagrebom. Isto tako će malo tko osporiti da njime završava jedno razdoblje povijesti Hrvatske. To je bilo razdoblje jakih političkih lidera, praktički autokrata koji su bili omiljeni u narodu. Ovo razdoblje naše povijesti koje je započelo s Stjepanom Radićem danas više od 100 godina kasnije je završilo Bandićevom smrću.

  Naša priča o Milanu Bandiću započinje 2000 godine kada on u ime SDP-a uspjeva isforsirati prijevremene lokalne izbore u Zagrebu nakon kojih biva izabran za gradonačelnika. Tu svoju poziciju on uspjeva obraniti redovnim izborima 2001 godine kada lista koju predvodi osvaja 26.62 % glasova i 20 od 51 mjesta u Zagrebačkoj skupštini.

  Početkom 2002 godine Bandić u pijanom stanju izaziva saobraćajnu nesreću i bježi s mjesta događaja zbog čega je prisiljen podnijeti ostavku na položaj gradonačelnika. Bez obzira na ovaj incident prvo SDP, a potom i Zagrepčani će mu pružiti svoje povjerenje davajući listi koju on predvodi 40.95 % glasova na lokalnim izborima 2005 što ga je vratilo na poziciju gradonačelnika.

  Dok su ga s jedne strane glasači volili šefovi SDP-a baš i nisu tako da novi predsjednik postaje Zoran Milanović. Sukob između novog predsjednika SDP-a i Bandića izlazi na otvoreno 2009 godine kada Milanović sebe stavlja za nositelja liste za Zagrebačku skupštinu dok je Bandić bio kandidat za gradonačelnika. Na tim izborima za gradonačelnika u prvom krugu Milan Bandić osvaja 48.54 % glasova čime je drugi krug postao čista formalnost.

  Bez obzira na izlazak iz SDP-a Bandić će 2013 godine postići praktički identičan rezultat na prvom krugu izbora za gradonačelnika osvojivši 47.3 % glasova. Tada se on nalazio na vrhuncu svoje moći nakon čega su afere i neprekidni medijski napadi uzeli svoj danak pa će u prvom krugu izbora za gradonačelnika 2017 godine osvojiti samo 30.87 % glasova. Te godine on „jedva” osvaja novi mandat gradonačelnika nakon čega dolazi do jačanja medijskih napada na njega.

  Glavni dio zasluge za 20 godina vođenja Zagreba i sve izborne pobjede mi nalazimo u njegovoj neprestanoj aktivnosti u činjenici da je uvijek bio među narodom, među svojim Zagrepčanima. Svi znamo da se Milan Bandić dizao u 5 ujutro i tijekom dana bi ga se vidjelo na 7 različih mjesta u gradu. Taj užasno naporni ritam bi Bandić dodatno pojačavao u izborno doba kada bi na gradskim ulicama provodio i po 14 sati dnevno što ga je definitivno iz Hrvatske i Europske perspektive činilo jednim potpuno drugačijim političarom. Jednostavno za razliku od današnjeg tipičnog salonskog političara kojega ljudi vide samo u izborno doba on je bio pravi narodni političar.

  Da u tih svojih 20 godina vlasti nad Zagrebom on je skupio afera i afera tako da je protiv njega bilo podneseno više od 250 kaznenih prijava. Činjenica da na kraju nije bio za ništa osuđen nam govori da je bio pravno nevin ili da Hrvatska ima problema s pravosuđem pa svatko od nas može izabrati odgovor koji želi. Mi smo ovdje naveli pravno nevin pošto smatramo da nitko ne može doći do jedne od najviših pozicija u državi, a da bude i moralno nevin, ali to je sada već druga priča.

  Milan Bandić je neupitno bio osebujna ličnost kojoj su građani jer je izlazio među njih opraštali baš sve grijehe. Nema veze da li je to bila saobraćajna nesreća, navodni kriminal, psovanje ili izjave kao „nacisti nisu bili blesavi”. Dok su te i slične riječi kao i postupci za druge prestavljale političku smrt za njega su one bile nevažne što ga čini našim posljednjim autkratom čijom smrću završava jedna naša epoha.